BOG BOSNA I BOSNJASTVO - Bosnian history info

Bosna forum historija Bosnjaka Bosanskih Srba Hrvata kultura pdf ebook knjige istorijski linkovi tekstovi srednji vijek osmanlijsko doba sredjovjekovna bosna tekstovi drugi svijetski rat cetnici ustase bosnian history culture church language information

Kultura Bošnjaka

Kultura Bošnjaka

Bošnjaci govore bosanskim jezikom. Oni su izvorni govornici nekoliko dijalekata štokavskoga narječja, uglavnom: novoštokavskoga ikavskog (tzv. bosanko-dalmatinski) i šćakavsko ijekavskoga (tzv. istočno-bosanski dijalekt), kojim govore Bošnjaci i Hrvati, novoštokavskoga ijekavskoga (tzv. istočnohercegovačko-krajiški), kojeg dijele sa Srbima, Crnogorcima i Hrvatima, te nenovoštokavskog ijekavskog (tzv. zetsko-južnosandžački dijalekt) kojime govore Bošnjaci, Crnogorci i Srbi. Udio Bošnjaka u ostalim govorima (npr. novoštokavskom ekavskom (tzv. šumadijsko-vojvođanski dijalekt) i nenovoštokavskom ekavskom (tzv. kosovsko-resavski dijalekt)) je zanemariv. Zbog procesa jezične asimilacije, akulturacije i migracija kao posljedica posljednjega rata nemoguće je odrediti tačan broj i raspored govornika pojedinoga dijalekta. Postanak i historijski razvitak standardnoga jezika neke zajednice, u ovom slučaju nacionalne zajednice Bošnjaka, uvelike ovise o samodefiniciji te zajednice, ili o profilu i vidu narodnosne kristalizacije. U slučaju bošnjačke nacije nekoliko činitelja je odigralo važnu ulogu: jezični temelj te zajednice je zapadnoštokavski idiom kakav se profilirao tokom 3 stoljeća uoči Osmanskoga osvojenja uticaj islamsko-orijentalne kulture, te leksičkih osobina turskog jezika, snažno su obilježili bosanski jezik - na različite načine u različitim vremenima relativna zakašnjelost nacionalne emancipacije Bošnjaka u odnosu na srpsku i hrvatsku imala je za posljedicu da se bosanski jezik, kao standardni jezik, ili propisani jezički sistem, sporo odvajao od "srpsko-hrvatske" jezične matrice, kakva je nametana u 20. stoljeću budući da je vjerski faktor bio glavnim samodefinirajućim elementom u odnosu spram susjednih Hrvata, Srba i Crnogoraca, jezik je, uz etničko-kulturne tradicije, silom historijskih zakonitosti ostao tek sekundarnim razlikovnim faktorom. Istina, to se može reći i za Srbe i Hrvate iz BiH, jer iako su, posebno Hrvati, sudjelovali u standardizaciji nacionalnoga jezika (niz rječnika i filoloških djela poteklih iz provincije Bosne Srebrene)- činjenica je da su nacionalni jezici Hrvata i Srba oblikovani u Hrvatskoj i Srbiji, a ne u Bosni i Hercegovini. U situaciji vjersko-narodnosne polarizacije i isprepletenosti, šanse Bošnjaka (koji još nisu riješili ni pitanje vlastitoga identiteta, niti imena toga identiteta), bile su minimalne, a manevarski prostor skučen no, za razliku od Hrvata i Srba, Bošnjaci su imali i jednu dosta značajnu prednost: jezičnodijalekatsku uravnoteženost. Promatra li se jezičnodijalekatska situacija Srba, a pogotovo snažne regionalnodijalekatske centrifuglane tendencije u Hrvata, tada se može reći da je u dobroj mjeri nivelirana situacija u pogledu narječja kojim govore Bošnjaci predstavljala pozitivan element za jezičnu unifikaciju.

Što se tiče kulture pod "način življenja" orijentalni uticaji su nezaobilazni. Već u 15. vijeku Bošnjaci muslimani sa prihvatanjem islama prihvataju i orijentalstvo za koje vidimo da se inače puno širi i veže sa islamom. Orijentalstvo ulazi u bošnjačke nacionalne krugove i postaje prihvaćeno i od Bošnjaka pravoslavaca i Bošnjaka katolika što vidimo i u slučaju Albanaca. Opet nema ikakvih dokaza da je to išlo nasiljem nego potpuno mirnim putem. Ovo slijedi promjene u građevini Bošnjaka te gradovi postaju pravi orijentalni gradovi sa čaršijom kao glavni dio grada gdje se radi i kupuje i izlazi. Tu su džamije i crkve, dućani(radnje) i zanati kao zanat gdje se popravljaju cipele. Tu se otvaraju i medrese, tekije, musafirhane, konaćinska mjesta, hanovi, karavan-saraji i puno drugog. Mahale su vanjski dijelovi grada gdje se živi, tu su obično kuće i jedna uska ulica (sokak) i obično jedna džamija. Avlije su se dijelile na mušku i zenšku. Muška je okrenuta prema sokaku i više namjenjena za goste dok je ženska okrenuta prema unutra i više namjenjena za žene i djecu i porodične stvari. Život je bio veoma lahgan i bez stresa što znači da je bio pun sevdaha, ljubavi i uživanja.[citat potreban] U bosanskim gradovima zato niče jedna posebna pjesma koja se pjeva uz bošnjački nacionalni instrument saz. Pjesma je lahgana i puna sevdaha i obično pjesma o ljubavi muškarca prema ženi, žene prema muškarcu, o ljubavi prema mjestu ili državi i o nekom posebnom događaju. Bila je to pjesma sevdaha i zato je dobila ime sevdalinka i izrasla u bošnjačku narodnu pjesmu koja se pjevala na skoro svim važnim događajima.

U Titovoj Jugoslaviji počela je modernizacija sa izgradnjom fabrika, uvođenjem nove odjeće dok je stara nošnja većinom bila čakšire, dimije i fesovi, i razne stvari su uticale na to da su Bošnjaci prihvatili moderni način života ali i zadržali i orijentalni. Važno je i spomenut da je bosanski jezik više stoljeća imao svoje pismo bazirano na grčkom pismu zvano Bosančica i postojala je i posebna bosanska vrsta arapskog pisma koja se zvala arabika. Na njom je i stvorena poznata alhamijado književnost. Isto tako Bošnjaci imaju i svoj posebni bosanski ćilim koji se većinom kroji na orijentalni način i u nekim državama svijeta dostiže jako velike cijene.

Vlaski islamofob, ljudska mizerija Ivo Andric i njegova degenska dizertacija


Ova tema je posvecena Ivi Andricu, sa posebnim osvrtom na njegovu maloumnu "doktorsku" dizertaciju, koja je stampana tek poslje smrti tog stakora posto se je bojao da se ne otkriju svi njegovi intelektualni nedostatci i pseudo historija kojom obiluje njegova nazovi dizertacija.


Sljede skenovi iz knjige   Muhsina Rizvica "Bosanski Muslimani u Andricevom svijetu", podvukao sam najvaznije.

http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/32-33-Dezertacija.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/34-35.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/36-37.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/38-39.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/40-41-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/42-43.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/44-45-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/46-47-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/48-49-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/50-51-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/52-53.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/54-55-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/56-57.jpg

 

Put Alije Derzeleza i Andriceva detronizacija naseg junaka, pogledajte kako vlasko kopile Andric iskrivljuje predaju o Derzelezu.

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/PutAlijeDzerzeleza7.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/8-9-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/10-11-2.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/12-13.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/14-15-2.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/16-17-1.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/18-19.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/20-21.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/22-23.jpg

 http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/24-25-1.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HASANAGINICA (wiki)

Hasanaginica je bosanska i bošnjačka usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka i vjerovatno se prepričavala sa koljena na koljeno po Imotskom i okolini, dok je nije otrgnuo od zaborava 1774. talijanski putopisac, etnograf Alberto Fortis nazivajući je "morlačka balada" (morlačka = ilirička).

Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi "Put po Dalmaciji" u Veneciji. Od tog trenutka su se počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim jezicima svijeta. Veliki umovi toga vremena kao Johann Wolfgang Goethe (1775), Walter Scott (1798), A. S. Puškin (1835), Adam Mickiewicz (1841) su samo neka od imena koja su prevodila "Hasanaginicu". Za "Hasanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.

Hasanaginica je služila i kao predložak za prvu bošnjačku operu, a premijerno je izvedena u Sarajevu 2000. godine. Libreto je napisao Nijaz Alispahić, kompoziciju Asim Horozić, režiju je vodio Sulejman Kupusović, a u naslovnoj ulozi nastupila je primadona sarajevske Opere Amila Bakšić.

Pozadina i stvarni likovi balade

Ova balada je nastala u Imotskoj krajini, na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine Biokovo (1762m). Radnja se dešava u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi gdje je Hasan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Hasan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Hasanagica sahranjena. Njen mezar leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvatala vodu.
Povrede koje se spominju u baladi Hasan-aga je zadobio u borbi sa kršćanskim odmetnicima (1645-69). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) ga nije nijednom posjetila, "od stida" kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući sa djecom. Međutim, Hasan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da da ga ne čeka na dvoru, te da se vrati svojoj majcu u Klis. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je po dolasku tjera sa dvora.

To se dešava najvjerovatnije između 1645. i 1648. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje ugovara brak sa "Imotskim kadijom". To je bio jedan od bogatijih Imoćana te je beg Pintorović htio izvući ličnu korist iz toga braka.

Hasanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom. Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Hasan-agina surovost se tada primjećuje kad doziva djecu: "sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda."

Njeno srce nije moglo više da izdrži te pada na zemlju i umire od bola i nepravde gledajuću u svoju djecu:

Uput se je s dušom rastavila
Od žalosti gledajuć sirota!

Teško je znati šta se od ovoga stvarno dogodilo, možda sve a možda samo poneki fragmenti. Ipak, zna se da su sljedeće osobe stvarno postojale:

  • Hasan Arapović - Hasanaga, vjerovatno graničar tadašnje bosanske države (vidi kartu dolje)
  • Beg Pintorović, brat Fatime Arapović

Takođe postoje ostaci Hasan-aginih dvora i kule, kao i Fatimin mezar u blizini.

Bosanski književnik Alija Isaković je iznio zanimljivu konstataciju, napola u šali, da je baladu mogla napisati i sama Hasanaginica (Fatima Arapović) nemajuću kome drugom da ispriča svoju bol i patnju za djecom. Ni ta se mogućnost ne bi trebala isključiti.

Tekst Hasanaginice

Tekst na Wikizvoru

Vanjski linkovi

Ostaci Hasan-agine kule

Karta Bosne 17-19.vijek