BOG BOSNA I BOSNJASTVO - Bosnian history info

Bosna forum historija Bosnjaka Bosanskih Srba Hrvata kultura pdf ebook knjige istorijski linkovi tekstovi srednji vijek osmanlijsko doba sredjovjekovna bosna tekstovi drugi svijetski rat cetnici ustase bosnian history culture church language information

Mesic govori o podjeli Bosne

HVO I DIJELOVI HRVATSKE VOJSKE SU IZVRSILI AGRESIJU NA BIH

HVO I DIJELOVI HRVATSKE VOJSKE SU IZVRSILI AGRESIJU NA BIH

 

INTERVJU: GENERAL MARTIN SPEGELJ

 

GENERAL MARTIN SPEGELJ General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, koji se smatra osnivacem Hrvatske vojske i dugogodisnji suradnik hrvatskog predsjednika Stipe Mesica, u ekskluzivnom razgovoru za "SLOBODNU BOSNU" kaze:

"U bosanskohercegovackom ratu navijao sam za Armiju BiH:
HVO i dijelovi Hrvatske vojske su izvrsili agresiju na BiH !"

Kada je KOS snimio film o meni, Tudjman je predlozio da se predam sudskim organima JNA

Tudjman i Milosevic nisu racunali na stvaranje Armije BiH

Dijelovi Hrvatske vojske su sudjelovali u ratu u Bosni kada se Armija BiH nasla u najtezoj situaciji

Bio sam u telefonskom kontaktu sa generalom Dudakovicem i razmjenjivali smo informacije o situaciji u Petom korpusu

"Bljesak" i "Oluja" su fingirane operacije ciji je cilj bio zaokruzivanje cistih nacionalnih drzava.

Nova hrvatska vlast podrzava suverenost BiH.

 

Razgovarala: Medina DELALIC

 

General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, obavlja ovu duznost u vrijeme kada Hrvatska sprema otcjepljenje od Jugoslavije. Spegelj ilegalno radi na formiranju Hrvatske vojske i nabavlja oruzje za nju. Kapetan Vladimir Jagar, oficir JNA na sluzbi u Virovitici, stupa u vezu sa KOS-om i odaje tajne o naoruzavanju Hrvatske. Jagar, i sam Hrvat, bio je sin dugogodisnjeg Spegeljevog prijatelja. Nakon dvodnevne provjere koju je nad Jagarom izvrsio sef KOS-a Aleksandar Vasiljevic, odluceno je da se Spegelju napravi zamka. Mamac je bio kapetan Jagar. U Jagarovoj kuci je video-kamerom izvrseno tajno snimanje u kojem Spegelj govori o naoruzavanju Hrvatske.

U udarnom terminu je na svim TV stanicama 25. januara 1991. emitiran KOS-ov dokumentarni film o naoruzavanju Hrvatske i njenim planovima za obracun sa JNA.

Tudjman je bio suglasan sa zvanicnim Beogradom da Spegelja ukloni iz javnog zivota. Na fonu plana iz Karadjordjeva, trebao mu je ministar odbrane drugacijeg kova. Ovu funkciju preuzima Gojko Susak, koji je u Hercegovini najocitije provodio planove o podjeli Bosne.

Vi ste osnivac Hrvatske vojske, ali niste imali priliku da rukovodite njome. U svakom slucaju ste kompetentni da ocijenite je li HV ucestvovala u ratu u BiH?

Jeste. O tome nema dileme. Godina 1993. je bila kljucna, najteza godina za Armiju BiH. Tada traje jurnjava za teritorijem. Cilj je osvojiti sto vise teritorija. Udar HVO jedinica da bi se osvojio "hrvatski teritorij" u BiH, nije bio dovoljan. HVO je bio slab tako da se ukljucuje Hrvatska vojska, ali moram Vam reci, bez znanja Glavnog stozera. Sta su oni htjeli? Htjeli su prostor od Mostara, Glamoca do Bihaca da pripoje Hrvatskoj. U BiH su poslani dijelovi cetiri brigade. Jedna brigada broji izmedu tisucu i dvije tisuce ljudi. Te brigade su dobro naoruzane, a sa druge strane imaju lose naoruzanu Armiju BiH. U tom sukobu sam apsolutno bio na strani Armije BiH, jer je bila na konceptu za koji sam se i ja zalagao, konceptu cijele BiH.

Ovo priznanje je izuzetno dragocjeno, buduci da je zvanicni Zagreb, pa i mnogi hrvatski generali koji su ratovali u BiH kao recimo Slobodan Praljak, tvrdio da HV nikada nije presla bosansku granicu.

Nema spora da su jedinice HV-a sudjelovale u agresiji na BiH. Ne samo sudjelovale, nego su usle u borbu protiv Armije BiH kada se ona nalazila u najtezoj situaciji. To je bila Tudjmanova agresija. Nije to radio hrvatski narod kao sto ni srpski narod iz Srbije nije bio agresor. U ratu su sudjelovali HVO i profesionalni dijelovi HV, placenici.

Gdje se nalazite 1995. kada su vodene zavrsne operacije u Hrvatskoj i BiH?

Nalazim se u Zagrebu, bez ikakve funkcije. Jos sam 1994. uspostavio kontakte sa nekim zapovjednicima korpusa Armije BiH i satelitskim telefonima smo odrzavali veze. Najcesce sam kontaktirao sa zapovjednikom Petog korpusa, generalom Atifom Dudakovicem, tako da smo razmatrali neke takticko-operativne teme.

Nije Vam smetalo sto se telefon moze prisluskivati?

Iako se taj telefon moze prisluskivati, vojnici se svojim specificnim zargonom mogu dobro razumjeti, a da ne kazu mnogo. Recimo, Dudakovic me jednom pitao: "Kako da branim Bihac? Krenula je ofanziva!" Pitam ga: "Koliko imas snaga?" Odgovara: "Imam puno snaga". Kazem mu: "Idi sa najmanjim snagama u obranu Bihaca, a sa najvecim snagama idi u pozadinu onih koji te napadaju". To je Dudakovic napravio briljantno. On je njima dosao iza leda, poceo je rusiti njihove komore, djelovati po rezervama...Ta je ofanziva stala i prije nego sto je pocela. Dudakovic me je obavjestavao kakva je situacija, a ja sam mu sugerirao sta da radi. Da se ne bi pogresno shvatilo, ja nisam bio na licu mjesta i nisam znao detalje, samo sam sugerirao. Dudakovic je savrseno ostvario sve.

"BLJESAK" I "OLUJA" SU DOGOVORENE OPERACIJE

Kako ocjenjujete zavrsne operacije Hrvatske vojske "Bljesak" i "Oluju" poslije kojih se konacno oslobada Hrvatska i dijelovi BiH?

Operacija koja je za cetiri dana, na prostoru od Benkovca i Zadra do Sunje i od Karlovca do Une, uspjesno izvedena je pod znakom pitanja! To je u povijesti vojnih djelovanja nepoznato da se za tako kratko vrijeme oslobodi tako veliki prostor. Neki politicki dogovor je morao postojati. Nemam dokumenata kojima bih potvrdio svoju tezu, ali su se dogadaji odvijali kao da je dogovor postojao. Cinjenica je da su poslije "Bljeska" i "Oluje" Srbi otisli u Bosnu, a da su bosanski Hrvati, kosovski i vojvodanski Hrvati dosli u Hrvatsku. Posljedice govore da je takvo premjestanje stanovnistvo islo na stvaranje cistih nacionalnih drzava. Radilo se o dogovoru. Nazalost, za taj fingirani dio vojska nije znala. Vojnici su ginuli i sa jedne i sa druge strane.

Tokom ovih operacija Peti korpus Armije BiH se nalazio nadomak Banje Luke. Pod dosta cudnim okolnostima nije doslo do "smotre Armije u Banjoj Luci" kako je najavljivano. Imam dva pitanja: da li je i Peti korpus - makar nesvjesno - bio ukljucen u "dogovoreni rat" i koja je uloga medunarodnih politicara u ovoj epizodi?

Operacije kod Banje Luke 1995. nisu prekinute zato sto su velike sile zestoko reagirale i trazile zaustavljanje operacija, vec zato sto je zaustavljanje operacija kod Banje Luke znacilo da ce moci opstati Republika Srpska, a s druge strane znaci i Herceg-Bosna. Tudjman i Milosevic su bili u neposrednom telefonskom kontaktu svaki dan. Danas se tome mozemo cuditi, ali to je istina. Nazalost, i Izetbegovic je pristao na svoj dio iz te njihove podjele. Granice su iscrtane ondje gdje su topovi utihnuli. Granice su postavljene na mjestima gdje se nalazila srpska, hrvatska, odnosno bosanska vojska. To stanje je Dayton zabetonirao i takvo stanje je neodrzivo.

Vi ste dugogodisnji suradnik i prijatelj novog predsjednika Hrvatske Stipe Mesica, pa mozete odgovoriti kako ce se nova vlast odnositi prema Herceg-Bosni?

Nova vlast u Hrvatskoj ce se prema BiH odnositi kao prema suverenoj drzavi i nece imati posrednika u kontaktima sa Vladom u Sarajevu. Stipe Mesic i nova hrvatska vlast nece priznavati tekovine politike HDZ-a.

Koliko dugo poznajete gospodina Mesica?

Znamo se od 1971. godine, od Hrvatskog proljeca. Najprije sam citao o Mesicu, a onda sam ga upoznao prije nego sto je otisao u zatvor. Ja sam zatim otisao na duznosti u Beograd, bio sam nacelnik staba Druge armije, tako da sam se sa Mesicem ponovo sreo 1982. kada sam se vratio u Zagreb. Inace, u Zagrebu sam kontaktirao sa Mesicem, Mikom Tripalom, Savkom Dabcevic. Kada je 1990. HDZ pobijedio na izborima, izabran sam za ministra obrane Hrvatske i tada se moja suradnja sa Mesicem intenzivira.

Dugogodisnji sef KOS-a, general Aleksandar Vasiljevic je bio veoma ponosan na operaciju otkrivanja kanala kojim ste kao ministar obrane oruzje dopremali u Hrvatsku i na spijunski film u kome ste glavni junak. Kada sam sa kolegicom iz "SB" razgovarala s njim, detaljno je opisao ovaj dogadaj. Zasto je ovaj film bio tako vazan?

Ovom filmu je, doista, data velika vaznost. Tudjman 24. januara 1991. ide u Beograd gdje su ga pozvali na razgovore, 24 sata prije emitiranja filma. Situacija na relaciji Beograd-Zagreb je zaostrena. Tudjman bi isao, ali ne zna koliko je sigurno. Sta ako ode u Beograd, a u medjuvremenu JNA izvrsi vojni udar? Borbena gotovost je podignuta do maksimuma, atmosfera izgleda kao napuhani djeciji balon za koji je dovoljno da ga dotaknete vrhom igle i da pukne. Rekao sam mu: "Idite, ne bojte se nista. Nikakvog vojnog udara nece biti, jer bi oni udarom izgubili sve". Znate, JNA je bila avet, fantom kojeg se ljudi plase, a koji zapravo ne postoji. Oruzje: tenkovi, avijacija, artiljerija, bez ljudi ne znaci nista. Ako su Slovenci, Hrvati, Bosanci odlucili da JNA nije njihova vojska, znaci da ta vojska nema ljudstvo, dakle - ne postoji. Tudjmanu su u Beogradu emitirali KOS-ov film. Savezni ministar odbrane Veljko Kadijevic je rekao: "Vidite sta Vas Spegelj radi?" Tudjman je odgovorio da ce, kada ode u Zagreb, vidjeti sta je u pitanju. Kada je dosao u Zagreb, rekao mi je: "Nemoj se brinuti, i ja sam bio u takvim neprilikama, i mene je ganjao KOS". Malo kasnije je predlozio kako bi bilo dobro da se predam vojnom sudu. Suradnicima je rekao "da bude malo suden, a kada napravimo dobre odnose Srbije i Hrvatske, onda cemo ga nazad vratiti i amnestirati". Otprilike sam mu rekao: "Nemojte to ponavljati. Ja imam oruzje, imam 300 gardista oko sebe. Bit ce puno mrtvih da se ostvari ideja da se uopce pojavim na sudu". Tudjman je problijedio: "Ja to nisam uopce predlagao". Kazem mu: "Dobro, ali neka imaju na umu KOS i ovi nasi ovdje koji predlazu takve stvari da to ne dolazi u obzir". "Nisam ja to predlagao", opet ponavlja. A jeste, pet minuta prije je upravo to predlozio! Nastavio sam raditi, samo konspirativnije. U drugoj fazi ide se na ustroj vojske: pravimo sedam brigada, dvije oklopne brigade, inzinjerijske brigade, nekoliko oklopnih pukova... Dakle, ceka se trenutak kada cemo krenuti na uzimanje skladista i nase opreme.

KAKO ME "IZBUSIO" KOS

Jeste li bili sokirani cinjenicom da je KOS otkrio sta radite?

Istina je da me KOS "probusio" - to je termin iz obavjestajnog rada - u Virovitici, ali s obzirom da sam radio na jos sto razlicitih punktova, u sustini nisu saznali mnogo. Za mene je sokantno bilo sto me izdao Vladimir Jagar kome sam beskrajno vjerovao. Jagar je pristao na suradnju sa KOS-om i izdaju. Snimili su me u Jagarovoj kuci. Ono sto je snimljeno video tehnikom je autenticno. Ono sto govorim, ono sto se na snimku vidi da govorim je autenticno. Autenticno je da govorim o naoruzavanju Hrvatske, autenticno je da govorim kako cemo, ako budemo prinudeni, uzeti skladista JNA i kasarne. Nije autenticno da mi se pripisuje koljacki rat. Ubijanje oficira, njihovih obitelji, zena, djece... U junu 1990., dakle nekoliko mjeseci prije KOS-ovog filma, imao sam intervju na HTV u kom mi je bilo postavljeno pitanje: koja je razlika izmedu konvencionalnog, klasicnog i gradanskog rata? Gradanski rat sam u tom intervjuu opisao kao nesto vrlo gadno, gdje se ubijaju zene, djeca, "sve se sisa, sve ide dole". Oni su tu kasetu ukrali iz TV Zagreb. Uz pomoc tadasnjeg direktora Hrvatske televizije a danasnjeg veleposlanika SRJ u Hrvatskoj Veljka Knezevica i kompanije kasetu je dobio KOS, odnosno Aleksandar Vasiljevic. Kada je montiran film, dodat je taj dio iz intervjua. Buduci da je trebalo to pokriti adekvatnim video snimkom, dakle da se vidi da ja to izgovaram, na tim mjestima su vrsili titlanje, odnosno spiker je to izgovarao, uz objasnjenje kako se taj dio ne cuje najbolje. Kada se emitira takav film, to je sokantno. Vi mozete kasnije pricati, analizirati, objasnjavati, prvi efekat je jaci. Dva sata nakon emitiranja filma, to je bilo pola sata poslije pola noci, govorio sam na TV Zagreb. Sto sam mogao? Nisam mogao ici u detalje, govoriti ovo je istina, ovo nije istina. Negirao sam sve. Rekao sam da je sve podmetnuto, laz, staljinisticka laz. Oni su isli frontalno, ja sam isao frontalno, negirajuci sve. Racunao sam da ce poslije biti vremena za analize sto jeste, a sto nije tocno.

Dakle, KOS Vas je djelomicno "probusio"?

Tako nekako. Otkrili su punkt u Virovitici, ali nisu nista znali o naoruzavanju u Ðakovu, Vinkovcima, Splitu, Dubrovniku... Tamo su bile izvrsene jos vece pripreme. Ja sam krajem augusta 1990. izlozio politickom vodstvu Hrvatske koncepciju ugrozenosti Hrvatske, Slovenije, Makedonije, BiH, Kosova od stvaranja Velike Srbije. To izlaganje je trajalo nekoliko sata. Moja procjena je prihvacena, dijelom presutno, dijelom deklarativno. Zbog toga sam poceo nabavljati oruzje iz Madarske, Njemacke, sa Bliskog istoka, Dalekog istoka. Do kraja 1990. smo uspjeli uvesti 30.000 komada razlicitog oruzja. To su bili poceci stvaranja Hrvatske vojske. Buduci da smo u to vrijeme sa Beogradom pregovarali o mogucoj konfederaciji, stvaranje HV je bilo ilegalno, tajno. Deset godina sam iz neposredne blizine pratio mracne sile u armijskom vrhu i znao sam da se teski, krvavi rasplet moze izbjeci samo uspostavom ravnoteze snaga.

Kakav bi bio odnos snaga da je doslo do frontalnog rata HV i JNA u Hrvatskoj?

Odnos snaga je otpocetka bio na nasoj strani, na slovenackoj i hrvatskoj. Do oruzja nikada nije tesko doci ako imate vojsku koja je spremna ici u borbu. Mi smo imali jak motiv u Sloveniji, Hrvatskoj i velikom dijelu BiH, na liniji koju sam ja kontrolirao, a to je linija Split - dolina Une i dobar dio Posavine. Kada imate jak motiv u narodu, koji nije htio ostati u Jugoslaviji pravljenoj po Milosevicevoj mjeri, kada imate taj motiv, tenkovi, avijacija, artiljerija, nisu problem. JNA nije mogla krenuti u frontalni udar. Sistem popune je bio teritorijalni, sto znaci da se popuna jedinica JNA u Hrvatskoj mogla izvrsiti tako sto bi se Hrvati odazvali na pozive za mobilizaciju, a oni to nisu htjeli. A, sve i da ih mobilizira JNA na prostoru Hrvatske, to je opet moja, hrvatska vojska, a ne njihova. Oni nisu imali nikakav izlaz. Kada moji ljudi krecu na uzimanje skladista, oni vec znaju sta je unutra, tenkista zna koji je broj njegovog tenka...

Kazete da je JNA bila nepostojeci organizam, ali Vam je njena kontraobavjestajna sluzba ipak zadala jak udarac...

JNA nije funkcionirala, KOS je funkcionirao. Svi savezni sekretari, od Gosnjaka do nesretnog Kadijevica, razvijali su kult tajnosti, mistificirali su tu sluzbu kako bi sami sebi dali oreol nadnaravnih ljudi. Naravno, i ta sluzba je postepeno izgradivala svoju nedodirljivost i opcu istinu. Te dvije sestre - KOS i UDBA, usle su u sve pore bivseg drustva i drzave, i bile su u svom dijelu uzrocnik sveopce mrznje onih koji su bili predmet njihove obrade. To je duga prica koja treba biti ispricana, povijesti i pouke radi, da se pokaze u sta se mogu izroditi slicne tajne sluzbe. One su nanijele ogromne stete ljudima, a da je pri tome njihova vrijednost u globalnom razvoju nistavna.

SARAJEVO JE TREBALO UCI U VELIKU SRBIJU

Zasto nikada nije doslo do primjene Vase koncepcije odbrane?

Zbog dogovora Tudjman-Milosevic o podjeli Bosne. Tada se ide na uklanjanje Spegelja, zaustavljanje priprema za odbranu. Mi smo u rat usli nepripremljeni, sto je kasnije zadesilo i BiH. Najveci propust je napravljen u vrijeme kampanje na Sloveniju. Tada smo se trebali dici, krenuti, promijeniti vojni odnos, jer je politicki odnos vec bitno bio promijenjen u korist "ugrozenih republika". Hrvatska je izdala, Tudjman je izdao Sloveniju tako da smo potpuno nespremni docekali agresiju u jesen 1991. U toj neorganiziranoj situaciji se stvara Hrvatska vojska. Ja sam uklonjen 30. jula 1991., uz obrazlozenje da provociram rat, da sam general rata, a ne general mira.

Nakon sto ste smijenjeni, kratko je ministar obrane bio Sime Djodan, da bi nakon preuzimanja duznosti ministra sve konce preuzeo Vas dotadasnji zamjenik, "mirovnjak" Gojko Susak. Sta je njegov prvi korak u radu?

Gojko Susak je ministar obrane od septembra 1991. Njegov prvi korak je obustavljanje nabavke oruzja i municije preko dotad koriscenih kanala u inostranstvu. Oruzje se pocelo kupovati mnogo netransparentnijim metodama, zapravo svercom, dok je domaca proizvodnja zanemarena. Najzasticeniji dio i najveca enigma troskova hrvatskog budzeta bili su troskovi ministarstva obrane. Na temelju neogranicenog raspolaganja novcem Susak stice neogranicenu moc.

Vi ste nakon smjene jedno vrijeme morali napustiti Hrvatsku. Koliko znam, prvo Vam je ponudjeno da idete u Kanadu?

Susak je mene i moju suprugu posjetio 6. augusta 1991. u nasem stanu i predlozio da odemo u Kanadu. Taj put se izjalovio, ali bi politicki bilo jako smijesno da general Spegelj mora sa funkcije u emigraciju, i to u Kanadu odakle je Susak dosao, a Susak iz emigracije dolazi na funkciju. Istina, napustio sam jedno vrijeme Hrvatsku, ali u svom aranzmanu.

Ono sto je, cini se, opravdano uznemiravalo Srbe u Hrvatskoj je prica o pomirbi ustasa i partizana kroz HDZ. To je govorio i tadasnji predsjednik Tudjman...

Na Prvom opcem Saboru HDZ-a u Lisinskom, februara 1990. Tudjman je rekao kako NDH nije samo puka "kvislinska tvorevina" vec izraz povijesnih teznji hrvatskog naroda za vlastitom samostalnom drzavom. Ta izjava nije izrecena u trenutku nadahnuca, ona je zivjela u njemu. Moje uvjerenje je da je prica o pomirbi ustasa i partizana bila velika prevara. Susak je skoro otvoreno najavljivao da pomirba treba u prvom razdoblju dok ne ojacamo u Hrvatskoj i dok Hrvati ne rasciste sa Srbima. U drugoj fazi slijedio bi obracun unutar hrvatskog nacionalnog korpusa.

Dogovor u Karadordevu je podrazumijevao da rata izmedu Srbije i Hrvatske nema, a rata je ipak bilo. To znaci da dogovor nije uspio?

Milosevic je igrao sa figama u dzepu. Pregovarao je sa Tudjmanom i navukao ga je na tanak led kada su dogovorili podjelu Bosne. Milosevic je time uspavao Tudjmana, jer on nije htio pola Bosne. Milosevic je htio cijelu Bosnu i jedan dio Hrvatske. Poslije Karadordeva je Milosevic racunao da Franjo nece raditi na pripremama za obranu zemlje i u toj teskoj situaciji - kada dode do agresije - pretpostavljao je da ce Tudjman pristati da ostane bez juga Jadrana i dobrog dijela zemlje. To je bila Miloseviceva ideja, crta Karlovac-Karlobag-Virovitica. Kasnije su vrsene redukcije s obzirom kako se odvijalo stanje na terenu.

BOSNJACIMA JE TREBALO PRIPASTI 9 POSTO BiH!

Da li je dogovor Tudjmana i Milosevica racunao da se BiH dijeli na dvoje ili troje. Da li su racunali na stvaranje Armije BiH?

Ne. Nikada. U pocetku su pricali o podjeli na dvoje. Sarajevo je trebalo pripasti Velikoj Srbiji. Gojko Susak je jednom rekao da Srbima u BiH svakako pripada 66 posto teritorije, a Hrvatima negdje oko 25 posto. Ostatak je bio predviden za Bosnjake, ali je ocito da na tih preostalih 9 posto teritorija oni ne bi mogli napraviti drzavu. Sustina koncepcije podjele je bila da, ako se svi Srbi iz BiH ne mogu otjerati preko Drine, neka ostanu na ociscenom srpskom dijelu, dok ce na preostalom "hrvatskom" prostoru Hrvati i Bosnjaci zivjeti zajedno. Tek kada se pojavila Armija BiH, Tudjman je shvatio da nece moci manipulirati sa Bosnjacima vec ce morati protiv njih kako bi ostvario prosireni hrvatski teritorij. Tako dolazimo do Sarinicevih sintagmi "velika mala Srbija" i "velika mala Hrvatska".

Znate li ko je od dvojice lidera prvi predlozio podjelu BiH?

Buduci da znamo povijest Tudjmanove zelje za Velikom Hrvatskom i Miloseviceve za Velikom Srbijom, tesko je reci. Ja sam mislio da ove utopijske ideje nece moci zivjeti. Na kraju 20. vijeka stvarati Veliku, Tomislavljevu Hrvatsku, stvarati Veliku Srbiju!

Utopija je djelomicno realizirana stvaranjem Herceg Bosne i Republike Srpske.

To je isto dogovor Milosevica i Tudjmana. To je dogovor da se od ideja velikodrzavnih projekata spasi sto se spasiti da. Naravno, smetalo im je postojanje Armije BiH na koje nisu racunali. To je kljucni momenat za opstanak BiH - cinjenica da je stvorena Armija BiH. Vojska sa skoro 200.000 vojnika, pa kakva je takva je, lose naoruzana, uticala je da su Tudjman i Milosevic poceli traziti manje procente teritorije u BiH, a da ne govorim o strateskom znacaju koje je postojanje bosanske vojske imalo za samu Hrvatsku.

Da li su Bosnjaci nevini u prici o podjeli?

Meni je zao sto su neki bosnjacki politicari pristali na podjelu zemlje. U svakom trenutku su morali insistirati na multietnickoj BiH i na multietnickoj Armiji kakvu je zagovarao general Sefer Halilovic kojeg izuzetno uvazavam. Da su bosnjacki politicari insistirali na takvoj Armiji i takvoj BiH, Bosna bi bila kakva je bila prije pocetka rata. Ako ne 1995., takva BiH bi postojala 1996. godine. Drugacija BiH ne moze postojati nego kao drzava u kojoj su Bosnjaci najbrojniji narod i u kojem se prava manjina osiguravaju Ustavom.

Mislim da se SDS-ovcima i HDZ-ovcima u BiH kosa digne na glavi od pomisli da mogu biti manjina?

Naravno, ali to je njihov problem. Sav civilizirani svijet je ureden na tim principima, principima demokracije koja podrazumijeva zastitu manjina. Bosnjaci su temeljni narod u BiH i oni nikada, bez obzira sta hoce Srbi i Hrvati, ne smiju odustati od BiH kao drzave. To je jedina garancija njihovog opstanka.

 

"SLOBODNA BOSNA"

 

ICTY: Manolic zavrsio svjedocenje potvrdom iskaza o podjeli BiH

 

ICTY: Manolic zavrsio svjedocenje potvrdom iskaza o podjeli BiH

Hina
Index HR

NEKADASNJI hrvatski premijer i predsjednik Sabora Josip Manolic u cetvrtak je na kraju svjedocenja pred Haskim sudom (ICTY), u procesu sestorici bivsih celnika HR Herceg Bosne, potvrdio svoj iskaz o podjeli BiH koju su u travnju 1991. u Karadjordjevu dogovorili predsjednici Hrvatske i Jugoslavije, Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic. "Ostajem kod svog iskaza o Karadjordjevu...Centralno pitanje je uloga predsjednika Tudjmana u podjeli BiH. On nam je nakon tog sastanka rekao kako su se (on i Milosevic) nacelno sporazumjeli da ce se dogovoriti kako cemo podijeliti prostor Hrvatske, Srbije i BiH", kazao je Manolic odgovarajuci na dodatno ispitivanje tuzitelja Kennetha Scotta o sastanku Tudjman-Milosevic u Karadjordjevu.

Manolic je naglasio kako su Tudjman i Milosevic odmah nakon povratka iz Karadjordjeva osnovali strucne komisije sa zadacom da pripreme dokumente za realizaciju postignutog sporazuma. U Hrvatskoj je vodjenje te komisije povjereno akademiku Dusanu Bilandzicu, rekao je svjedok. "Akademik Bilandzic iznosi da ga je Tudjman pozvao 10. travnja 1991. i rekao mu kako formira ekspertni tim u kojem ce biti on i jos trojica uglednih ljudi hrvatske politike i jedan clan Ustavnog suda", svjedocio je Manolic te dodao kako je "komisija trebala pripremiti dokumente za realizaciju nacelnog sporazuma s Milosevicem". S druge strane, i Milosevic je osnovao takvu komisiju, kazao je.

Braniteljica optuzenog generala Milivoja Petkovica, odvjetnica Vesna Alaburic, prethodno je ukazala na niz proturjecja u Manolicevu iskazu. Svjedok je, po njezinim rijecima, prvo tvrdio kako su se Tudjman i Milosevic "dogovorili o rjesavanju problema Hrvatske i Srbije na stetu BiH", potom da su se "nacelno dogovorili o podjeli BiH", pa zatim "o podjeli unutar BiH" a na kraju i da "Tudjman nije bio za podjelu BiH jer to ne bi prihvatila medjunarodna zajednica".

Alaburic i drugi branitelji optuzenih, citirali su i Manoliceve izjave iz 1993. u kojim se on nije protivio postojanju HR Herceg Bosne ili politici Zagreba prema BiH. Tijekom dodatnog ispitivanja tuzitelja, Manolic je kazao kako sporazum iz Graza iz svibnja 1992. izmedju Mate Bobana i Radovana Karadzica "nije vidio, ali su posljedice bile da su nakon njega prestali oruzani sukobi izmedju Hrvata i Srba u BiH". Potvrdio je postojanje dokumenata o isporukama oruzja i vojne opreme iz Hrvatske za HVO u BiH, ocijenivsi kako obrana Jadranka Prlica i ostalih grijesi jer "uvlaci Hrvatsku u nevolje s embargom", sto je izazvalo smijeh branitelja i optuzenih.

Prlicev branitelj Michael Carnavas, s ljutnjom u glasu je primijetio kako je svjedok u sudnici "iz privatnih razloga, kako bi blatio Tudjmana i sve ostale". Kao dodatnu potvrdu vjerodostojnosti Manoliceva svjedocenja o politici predsjednika Tudjmana i hrvatskog vodstva prema BiH 90-ih, tuzitelj Scott je zatrazio da se u spis dokaza uvrsti transkript svjedocenja sadasnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesica sa sudjenja Tihomiru Blaskicu pred ICTY-em 1998. Branitelji sestorice optuzenih usprotivili su se tom zahtjevu, zatrazivsi da se Mesic pozove da svjedoci "uzivo", kako bi ga mogli protuispitivati. "Mi se tome protivimo, njega treba dovesti ovdje i propisno ga protuispitati", rekao je odvjetnik Carnavas. Hina



Manolic: Tudjman i hercegovacki lobi za podjelu BiH

ZAGREB/DEN HAAG - Nekadasnji visoki hrvatski politicki duznosnik Josip Manolic izjavio je u utorak u Haagu kako je pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tudjman definirao, a "hercegovacki lobi" u HDZ-u BiH i Hrvatskoj provodio politiku podjele susjedne drzave, zbog cega je izisao iz tada vladajuce stranke u Hrvatskoj. "Glavni cilj Tudjmanove politike prema BiH bilo je ostvarenje Banovine Hrvatske... Tudjman je zelio prikljuciti zapadnu Hercegovinu Hrvatskoj, jer se radi o etnicki najciscem hrvatskom prostoru koji se teritorijalno naslanja na Hrvatsku", izjavio je Manolic, kao svjedok optuzbe na sudjenju sestorici bivsih celnika bosanskohercegovackih Hrvata, pred haskim sudom (ICTY-jem). Nekadasnjem premijeru i predsjedniku HR HB Jadranku Prlicu, bivsem ministru policije HR HB Valentinu Coricu, ministru obrane Bruni Stojicu, zapovjednicima HVO-a Milivoju Petkovicu i Slobodanu Praljku, te sefu uprave zatvora i logora HVO-a Berislavu Pusicu, ICTY sudi za ratne zlocine pocinjene u kampanji progona bosnjackog i drugog nehrvatskog stanovnistva s podrucja samoproglasene HR Herceg Bosne tijekom hrvatsko-bosnjackog sukoba 1993. godine.

Po Manolicevim rijecima, Tudjmanovu politiku prema BiH provodio je "hercegovacki lobi" u vrhu HDZ-a: Gojko Susak, Vice Vukojevic i poslije Ivic Pasalic, te Mate Boban, Dario Kordic i celnici bosanskohercegovackih Hrvata kojima se sudi pred ICTY-em. Po njegovim rijecima, podjela BiH bila je pogresna politika jer je "nemoguce prosiriti svoj teritorij a da ne zadirete u teritorij druge drzave". "To je bilo nemoguce, nelogicno i neodrzivo", rekao je Manolic koji je zbog sukoba s Tudjmanom oko toga smijenjen s polozaja predsjednika Zupanijskog doma Hrvatskog sabora i potom, zajedno sa sadasnjim predsjednikom Republike Stjepanom Mesicem, napustio HDZ-a.

Manolic je govorio i o sukobu Hrvata i Bosnjaka u BiH 1993. godine ustvrdivsi da je "hercegovacki lobi" u tom sukobu vidio "spasonosni izlaz" za svoju politiku. Po njegovim rijecima osnivanje logora za Bosnjake na podrucju zapadne Hercegovine bila je tajna, no kada je za to doznao, predsjednik Tudjman trazio je da se oni zatvore. Potvrdio je da su i dijelovi Hrvatske vojske bili vojno angazirani u BiH, premda u tajnosti i bez dokumenata koji to potvrdjuju. Manolic ipak smatra da se Hrvatsku zbog toga ne moze optuzivati za agresiju na BiH, nego se "moze optuziti vrhovni zapovjednik (Tudjman) i ministar obrane (Susak)... i da za to ima 'debelih' dokaza". "To je bila zloporaba polozaja da se ostvare ciljevi koji nisu bili ciljevi drzave u cjelini i njezina ustavnog poretka", ustvrdio je Manolic koji i iducih dana nastavlja svjedocenje pred ICTY-jem. (Hina)

4. srpnja 2006.

Stipe Mesic: "Hrvatska je izvrsila agresiju na BiH"

HRVATSKA JE IZVRSILA AGRESIJU NA BIH

 

Stjepan Mesic

- STIPE MESIC -



HRVATSKA AGRESIJA NA BIH

 

Mesic: "Hrvatska je izvrsila agresiju na BiH"

Predsjednik R Hrvatske Stjepan Mesic je 1998. godine u Haagu dao izjavu u kojoj potvrdjuje da je Republika Hrvatska izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. ....

 

18. novembar 2000

 

Mesic izjavio 1998. u Haagu: Hrvatska je izvrsila agresiju na BiH

Slobodna Dalmacija na svoj poznati "domoljubni" nacin navodi predsjednika Mesica kao glavnog krivca za drakonsku presudu T. Blaskicu.

Mesiceve "greske" su izjave da je hrvatska vojska intervenirala u Bosni te da su neki generali HV-a poput Tolja, Praljka, Rose i Petkovica po potrebi oblacili uniforme HVO-a.

Istrazivacki tim Slobodne Dalmacije identificirao je predsjednika Mesica kao tajnog svjedoka sa sifrom "svjedok II". Do tog zakljucka doslo se "usporedjivanjem teksta presude s biljeskama koje se odnose na "svjedoka II". Svi citirani dijelovi svjedocenja u presudi odnose se na svjedocenje bas tog svjedoka, i to na stranicama transkripta rasprave 7088-7322 od 16. do 19. ozujka 1998."

Do spomenutih dokumenata Tim je dosao preko Interneta.

Prema novinarima Slobodne Dalmacije Mesic je u Haag otisao tajno i na svoj izricit zahtjev. Mesic se o svemu tome, pise dalje u tekstu, maglovito izjasnjava, zanemarujuci svoju ulogu u procesu protiv Blaskica. Kako su ga, eto, novinari Slobodne Dalmacije raskrinkali kao "svjedoka II" ocita je njegova uloga u Blaskicevoj presudi jer se, u vec spomenutim dokumentima, sud na izjave "svjedoka II" poziva cak 15 puta.

Predsjednik Mesic je u Haagu nastupio kao zasticeni svjedok unatoc suprostavljanju Blaskiceve odbrane koja je tvrdila "kako su Mesicevi stavovi o hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini poznati, jer se o njima javno ocitovao, te da nikada nije trazio nikakvu zastitu zbog toga.

Osim toga, odbrana je istaknula da bi Mesic tajnost svjedocenja mogao iskoristiti za politicke trikove i tako uvuci Haaski sud u "neku vrstu politicke manipulacije (cime bi sud mogao)... postati instrument politickih prepirka u Hrvatskoj".." sto se po novinarima Slobodne Dalmacije pokazalo istinitim.Unatoc tim "opravdanim pa i, gledajuci s danasnje distance, dalekovidnim prigovorima" kako stoji u tekstu clanka, sud je prihvatio zahtjev tuzitelja i Mesicevo je svjedocenje bilo tajno.

Mesicevo svjedocenje, kako su iz Blaskiceve presude iscitali clanovi Tima, potkrijepilo je dvije temeljne tvrdnje optuzbe, a to su:

- da je Hrvatska izravno vojno intervenirala u BiH

- te da je neizravno intervenirala u tu drzavu.

Mesic je pred sudom govorio i tome kako su mnogi pripadnici HV-a bili smijenjeni jer su odbili ici ratovati u Bosnu, a drugi su morali skinuti oznake HV-a i staviti HVO-ove oznake.

Mesic je pritom istaknuo da je boravak hrvatskih postrojbi (tj. HV-a) u Bosni bio nezakonit, jer Sabor nikada o tome nije donio odluku.

Mesic je, kako dalje pise "Slobodna Dalmacija", izricito naveo i imena hrvatskih generala koji su sluzili u HV-u i HVO-u: Milivoja Petkovica, Antu Rosu, Slobodana Praljka i Ivana Tolja.

Za naseg poznatog knjizevnog invalida Tolja je rekao: "... General obiju vojski, a ujedno i zastupnik u Hrvatskom saboru. Isao je u Bosnu i Hercegovinu i u Herceg-Bosnu, bio je fotografiran u odori HVO-a, dok je istodobno bio zastupnik u Hrvatskom saboru.

Isti ti ljudi u Hrvatskom saboru sotonizirali su do granice dopustivog Muslimane i njihovo pravo da brane Bosnu i Hercegovinu.

"Mesic je nadalje naveo kako je bosanskohercegovacki HDZ bio pod direktnim utjecajem Zagreba, te kako je predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljujic smijenjen jer se borio za jedinstvenu Bosnu te je na njegovo mjesto instaliran Mate Boban.

Mesic je dalje svjedocio kako se niti jedna vazna odluka HDZ-a BiH nije mogla provesti bez, u najmanju ruku, konzultacija sa Zagrebom, a spominjao je i susret Tudjmana i Milosevica u Karadjordjevu te Tudjmanove misljenje o neodrzivosti Bosne.

Iz navedenog je novinarskom timu "Slobodne Dalmacije" ocito "da je Mesicevo svjedocenje poduprlo sve tuziteljeve tvrdnje, ukljucujuci tu i onu o medjunarodnom karakteru sukoba u BiH, odnosno da je Hrvatska bila agresor u toj zemlji."

Domet i posljedice toga i takvog Mesiceva svjedocenja, ne samo za generala Blaskica, nego i za Hrvatsku, "Slobodna Dalmacija" vidi i "u cinjenici da je u presudi Dusku Tadicu srpsko-muslimanski sukob ocijenjen kao unutarnji sukob (gradjanski rat), dok je u presudi Blaskicu muslimansko-hrvatski sukob ocijenjen kao medjunarodni sukob, tj. agresija Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu!"

"Nakon sto je postao predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesic je nastavio svoju suradnju s Haaskim sudom, dostavljajuci mu izravno, mimo znanja hrvatske Vlade i njezina Ureda za suradnju s Haaskim sudom, golemi broj transkripata i drugih dokumenata. Time su prekrseni hrvatski zakoni, ukljucujuci i sam Ustavni zakon o suradnji s Haaskim sudom." zavrsavaju svoj clanak novinari "Slobodne Dalmacije".

 

© by Prof. Hamdo Camo

MARIO NOBILO: TUDJMAN JE POGRIJESIO

TUDJMAN JE POGRIJESIO

 

Mario Nobilo

- MARIO NOBILO -



Dr. MARIO NOBILO, AUTOR KNJIGE O TAJNAMA HRVATSKE DIPLOMACIJE 1991.-1997. GODINE

 

Tudjman pogrijesio u politici prema BiH

Moja knjiga se suocava s ucinjenim pogreskama, premda imam razumijevanja za teske okolnosti u kojima je predsjednik Tudjman donosio kljucne odluke. Ipak, za kolebljivost oko toga zaratiti ili ne s JNA, prihvatiti ili ne mirovne snage ... imao sam vise razumijevanja nego za kasniju dvostruku politiku prema BiH

Pise: Bruno LOPANDIC

Dr. Mario Nobilo, hrvatski veleposlanik pri OESS-u u Becu, prosloga je tjedna promovirao svoju knjigu pod nazivom "Hrvatska feniks-diplomacija iza zatvorenih vrata (1991.-1997.)". Napisao je vrlo opsezno i zanimljivo stivo o dogadajima u hrvatskoj vanjskoj politici, a posebice su zanimljivi dijelovi koji se ticu medunarodnog priznanja Hrvatske.

- Koji je bio osnovni motiv pisanja knjige?

Medjunarodni odnosi su moja struka. U diplomaciju sam usao zbog burnih politickih i povijesnih okolnosti, agresije na Hrvatsku, kada je netko puskom a netko perom ostvarivao poriv da pomogne. U diplomaciji sam jos uvijek, a svih tih godina sam uredno biljezio dogadaje koji su meni bili dostupni, sastanke na kojima sam i sam sudjelovao. Dosta prostora u knjizi zauzima UN-ova faza, gdje smo bili kreatori odredenih odluka i dinamike povijesti kada je rijec o mirovnim mandatima UN-a, sankcijama prema SRJ, washintonskom i daytonskom sporazumu. Materijale sam prikupljao s motivom da, kao sto je to uobicajeno, s jedne vremenske distancije pisem o tome vremenu. Sada se nekako zatvorio taj krug. Glavni akteri s politicke scene su otisli, bioloski ili politicki.

Otvorena pitanja

- Zelite li reci da je na neki nacin crta povucena?

Crta je povucena, ali su mnoga pitanja ostala otvorena, primjerice sukcesija, razrjesenje unutrasnje situacije u BiH, nova politika prema Jugoslaviji, regionalna odgovornost Hrvatske, Prevlaka, odnos prema Domovinskom ratu, ljudska prava, Haaski sud. Sve su to poglavlja o kojima knjiga govori, no pisana je problemski i kronoloski. Htio sam napraviti sistematski pregled odluka koje su se donosile iza zatvorenih vrata, jer danasnja vanjska politika Hrvatske nije dvotracna, nego transparentna i sve vise demokraticna. Zato sam se odlucio na pisanje knjige i, ako hocete, da ispunim svoj dug javnosti. Javnost objavljivanjem raznih stenograma zna puno o unutarpolitickim odnosima i nacinu odlucivanja, dok je vanjskopoliticka dimenzija slabo rasvijetljena.

- Knjiga govori o mnogim potezima, ali i pogreskama hrvatske vanjske politike tog razdoblja. Koje se pouke mogu izvuci iz tog vremena?

Knjiga se suocava s pogreskama koje su nacinjene, premda kao autor imam razumijevanja za teske okolnosti u kojima je predsjednik Tudjman s hrvatskim drzavnim vrhom donosio kljucne odluke. Za kolebljivost oko toga zaratiti ili ne zaratiti s JNA, proglasiti neovisnost, prihvatiti mirovne snage, uvijek sam imao vise razumijevanja nego za kasniju dvostruku politiku prema BiH. Manje je strateskih pogresaka u diplomaciji napravljeno prije Domovinskog rata, no Hrvatska nije iskoristila svoj status pobjednika, jer je nakon 1995. uslijedio pad medunarodnog ugleda i te godine su izgubljene. Hrvatska se nije mogla transformirati iz jednog ognjistarskog svjetonazora u modernu naciju na nacin da joj model civilnog drustva bude prioritet. Knjiga nema pretenziju davati savjete, nego jednostavno rasvjetljava jedno razdoblje zgusnutih politickih dogadaja i neponovljivih emocija.

- Hrvatska politicka scena jos uvijek je prepuna strasti. Koliko je to recidiv proslih vremena ili je to dio procesa koji se, jednostavno, tek mora zavrsiti?

Ja bih volio da je toga manje, da ima vise strucnih rasprava kako nam opet ne bi netko drugi tumacio sto nam se dogodilo. Strasti ima previse i mislim da su one dijelom manipulirane i politicki posredovane, a dio ljudi ulazi u to misleci da je doista potrebno braniti vrijednosti Domovinskog rata. On je neupitan, mi smo u tom ratu pobijedili, svijet nam je to priznao, kao sto nam je priznao i drzavu koju nam nitko ne moze oduzeti.

Povijesni uteg

- O cemu ce ovisiti daljnji razvojni put Hrvatske?

Koliko ce Hrvatska biti uspjesna, vise ne bi trebalo ovisiti o tome kakav povijesni uteg nosi Srbija. Mi imamo tu regionalnu odgovornost, ali se ona prije svega tice BiH i volio bih da se manje opterecujemo time hoce li nam Srbija "ukrasti" sredstva. Najvaznije je da se oslobodimo situacije u kojoj uopce moramo traziti medunarodnu pomoc za bilo sto, da budemo stabilno drustvo koje investira i koje je potpuno integrirano u svoje okruzenje. Sto je stabilnija regija, nasi domaci uvjeti za investiranje bit ce bolji i ne treba gledati stalno u nekim antagonizmima. Hrvatska ce biti uspjesna u mjeri u kojoj bude sama sposobna tu uspjesnost iznjedriti. Moja knjiga je i apel za mobiliziranje strucnih i dobronamjernih snaga okrenutih novim prioritetima. Bio bih sretan kada bi se citala iz znatizelje i da se oko nje strucno polemizira.

 

© by Prof. Hamdo Camo

MARKOVIĆ OBJAŠNJAVA KAKO JE POČEO RAT

MARKOVIĆ OBJAŠNJAVA KAKO JE POČEO RAT
 HAG/DEN HAAG, 23.10.2003.



Posljednji premijer bivše Jugoslavije posvjedočio da je Milošević u tome imao ključnu ulogu

"Naoružavajući bosanske Srbe, optuženi je u izbijanju rata u Bosni i Hercegovini odigrao glavnu ulogu", rekao je danas Ante Marković kao svjedok na sudjenju Slobodanu Miloševiću.

On je optužio Miloševića da je pripremao rat u Bosni i Hercegovini zajedno sa političkim šefom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem, koji sad živi u ilegali, bježeći od medjunarodne pravde.

Kao osnova za ispitivanje tog dijela Miloševićeve odgovornosti, na sudjenju je danas pušten snimak jednog telefonskog razgovora. Marković je bez dvoumljenja potvrdio da su sagovornici Milošević i Karadžić i da se uoči samog rata dogovaraju o rasporedu vojnih snaga i prebacivanju oružja bosanskim Srbima, kao i o snabdijevanju helikopterima.

"Više je nego jasno: oni su pripremali rat", rekao je Ante Marković. Optuživši direktno Miloševića da je naoružavao bosanske Srbe, Marković je demantovao i tvrdnje beogradskih vlasti u vrijeme rata 1992-1995 da nemaju nikakve vojne relacije sa Srbima u Bosni.

Govoreći o "genezi rata" u Bosni i Hercegovini, Marković je podsjetio na jedan susret sa Miloševićem u martu 1991. godine, malo prije poznatog razgovora u Karadjordjevu sa hrvatskim liderom Franjom Tudjmanom. "Bosna je vještačka Titova tvorevina i ne može preživjeti", rekao je tada Milošević Markoviću i dodao da su Muslimani u stvari pravoslavci koji su prihvatili islam.

"Poslije toga su se srpski i hrvatski lider saglasili da podijele Bosnu i Hercegovinu", rekao je Marković i da "smijene saveznog premijera jer im je smetao u ostvarivanju te namjere.

O Bosni i Hercegovini je Tudjman imao isti stav kao i Milošević. "Evropa nikad neće dopustiti da u njenom okrilju postoji muslimanska država", rekao je Tudjman negdje u to vrijeme posljednjem jugoslovenskom premijeru.

Prilikom svog svjedočenja Marković je napravio i duhovni portret Miloševića, čija je osnovna karakteristika bila sklonost poricanja stvarnosti. Marković je rekao da nikad nije bio siguran da li tu sklonost treba pripisati cinizmu, lažnoj svijesti ili posebnoj vrsti humora.

Naveo je i primjere. Dok su sve televizije svijeta prikazivale kako artiljerija JNA, koja je potpuno prešla u srpske ruke, bombarduje dubrovačku luku, Marković je upitao Miloševića: "Kako ste to mogli dopustiti?" Odgovor Miloševića je glasio: "Ko bi bio toliko lud da bombarduje Dubrovnik? Dubrovnik se ne bombarduje."

Prilikom jednog od posljednjih susreta u decembru 1991. godine, kad je bjesnio rat u Hrvatskoj i bilo jasno da je neizbježan u Bosni i Hercegovini, Milošević je rekao: "Kakav rat. Nema rata niti će ga biti!"

ŠTO NE MOŽE SA KLJUJIĆEM, MOŽE SA "MALIM BOBANOM"




Dokumenti koje je tužilac uveo u dokaze tokom svedočenja Stjepana Kljujića ukazuju kako se tokom 1991. godine unutar HDZ BiH razvijao sukob dveju struja – jedne za suverenu Bosnu a druge za njenu podelu – i kako je ta druga struja tražila i dobila podršku Zagreba. A "hendikep ljudi u Zagrebu" je, po Kljujiću, bio taj što "nisu poznavali Bosnu, a mnogi je nisu ni voleli."

"Gospodine predsedniče, samnom vi to ne možete. Evo ovaj mali Boban jedva čeka da vam to uradi" – citirao je danas Stjepan Kljujić reči koje je izgovorio 27. decembra 1991. na jednom sastanku u Zagrebu. "Gospodin predsednik" je Franjo Tuđman, "mali Boban" je tadašnji potpredsednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u BiH Mate Boban, a ono što ne može sa Kljujićem ali može sa Bobanom je podela Bosne i Hercegovine. Pet sedmica nakon toga, Kljujić je podneo ostavku na položaj predsednika HDZ u BiH, a rukovođenje strankom preuzeo je Boban.

Svedočenje Stjepana Kljujića na suđenju šestorici bivših političkih i vojnih čelnika Herceg Bosne - Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Slobodanu Praljku, Brunu Stojiću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću – tužilac je iskoristio da bi u dokaze uveo veliki broj zapisnika sa sednica vodećih organa HDZ BiH 1991. i 1992. godine i transkripata razgovora bivšeg hrvatskog predsednika Tuđmana sa tadašnjim liderima bosanskih Hrvata. Ti dokumenti jasno ukazuju na evoluciju do koje je tokom 1991. godine došlo u politici stranke bosanskih Hrvata: od zalaganja za suverenu i jedinstvenu BiH, preko formiranja regionalnih Hrvatskih zajednica za Travnik, Posavinu, Zapadnu Hercegovinu, Mostar i Bihać, do stvaranja Herceg Bosne u novembru 1991. godine kao – kako je to definisano u jednom od danas predočenih zapisnika – "pravnog osnova za ulazak tih teritorija u Republiku Hrvatsku"

Predočeni dokumenti i Kljujićevo svedočenje ukazuju kako se tokom 1991. godine unutar HDZ BiH razvijao sukob dveju struja – jedne za suverenu Bosnu a druge za njenu podelu – i kako je ta druga struja tražila i dobila podršku Zagreba. A "hendikep ljudi u Zagrebu" je, po Kljujiću, bio taj što "nisu poznavali Bosnu, a mnogi je nisu ni voleli." Predsednik Tuđman je, opisao je svedok, "imao fiks ideju obnavljanja hrvatske Banovine i tu fikciju je postavio za primarni politički cilj, tako da je bilo apsurdno govoriti mu da je to neostvarljivo."

U glavnom ispitivanju Kljujić nije pomenuo ni jednog od optuženih, koje je tužilac u uvodnoj reči opisao kao "najmoćnije ljude projekta Herceg Bosne." Tužilac ga, zapravo, nije za njih ni pitao, već se koncentrisao da dokumentima čiju je autentičnost Kljujić potvrdio ukaže na ulogu Franje Tuđmana, Mate Bobana, Gojka Šuška i drugih hrvatskih zvaničnika u onome što se u optužnici kvalifikuje kao "udruženi zločinački poduhvat" u kojem su učestvovala šestorica optuženih.

Nakon što je u februaru 1992. godine Kljujić podneo ostavku na položaj predsednika HDZ BiH, odlukom Zagreba – tačnije tadašnjeg Tuđmanovog saradnika Stjepana Mesića – isključen je iz delegacije bosanskih Hrvata za pregovore u Lisabonu. Na pitanje tužioca otkud to da se o sastavu delegacije bosanskih Hrvata odlučuje u Zagrebu, Kljujić je odgovorio da se to njemu "ne bi moglo desiti, ali da je ljudima koji su preuzeli stranku to bilo sasvim normalno." Zanimljivo je, dodao je, da je "taj sukob – da li slepo slediti Zagreb ili delovati samostalno – prisutan u HDZ BiH i do današnjeg dana."