BOG BOSNA I BOSNJASTVO - Bosnian history info

Bosna forum historija Bosnjaka Bosanskih Srba Hrvata kultura pdf ebook knjige istorijski linkovi tekstovi srednji vijek osmanlijsko doba sredjovjekovna bosna tekstovi drugi svijetski rat cetnici ustase bosnian history culture church language information

BOSANSKI JEZIK POSTOJI

 

BOSANSKI JEZIK POSTOJI

 

Jezik je ona kljucna dimenzija Bosne i Hercegovine po kojoj je ova zemlja jedinstvenija od svih drugih zemalja sa zajednickom jezicno-govornom supstancom. No, rezultati rata i ideologijska apsolutizacija nacionalne kulture od BiH su napravili cudnu jezicnu kreaturu. Pri tomu cak nije najveci paradoks trostruko imenovanje jezika: bosanski, hrvatski, srpski, jer je neosporivo politicko pravo da svatko jezik kojim govori zove svojim narodnim imenom. Takodjer, u Bosni mora biti upravo sveto pravo na jezicnu nijansu, u kojoj se prirodno razlikujemo ali i prepoznajemo. Sporna je, medjutim, tendencija politicko-jezicnih inzenjera, svrstanih u etnicko-partijske tabore, da nasilnim intervencijama u tijelo jezika proizvode umjetne razlike. Sporna je etnicka ideologizacija jezika, koja se tako uvodi, cemu obilno doprinose sluzbena rjesenja u skolstvu, javnoj upotrebi jezika itd. Redakcija magazina Dani, a uz pomoc americke agencije za informiranje USIS, odlucila je konsultirati, povezati i pozvati jedan broj lingvista i intelektualaca, s ambicijom da se u otvorenoj diskusiji unese vise svjetla u ovaj kompleks pitanja. U Sarajevu je organiziran Okrugli sto na kojem su uvodna izlaganja akademika Muhameda Filipovica, Ivana Lovrenovica i profesora Ranka Bugarskog inicirala debatu u kojoj su ucestvovali poznati i priznati jezicki znalci: Naila Valjevac, Hanka Vajzovic, Josip Baotic, Sinan Gudzevic, Ivo Pranjkovic, Radoslav Dodig i Mile Stojic. Nase su ekipe intervjuirale i penzionere, studente, nastavnike u dijaspori, pisce... Najznacajniji dijelovi opseznog istrazivanja su jos ovaj broj pred vama, dakle: treba li BiH drzavni jezik, kojim jezikom zapravo govorimo, imamo li njegove normative, gdje grijesi Pravopis, gdje djaci i profesori, a gdje politicari?

 

Priredili: jagoda Juric-Kappel i Mile Stojic


 

 


POVODOM JUBILARNE PROSLAVE STO PEDESETE
godisnjice utemeljenja institucionali zirane slavistike na Beckome sveucilistu pocetkom oktobra ove godine, na prigodnim mjestima u Becu odrzana su dvadeset i tri predavanja koja su imala za temu Bec i slavenski jezici i knjizevnosti. Predavaci su bili ugledni svjetski slavisti. Tri su predavanja bila posvecena, jedno u cijelosti a dva posredno, i problemu danasnjega bosanskog jezika. Profesor Werner Lehfeldt sa slavistike u Göttingenu (Njemacka), autor dviju knjiga i brojnih clanaka o alhamijado pismenosti te suizdavac i koautor zapazene knjige Jugoslavenski dezaster (Das jugoslawische Desaster, Wiesbaden 1995), vec duze vremena s velikom paznjom prati jezicni razvoj na bosanskohercegovackome terenu o kojemu je vise puta pisao. U Becu je ovaj veliki prijatelj i zagovornik Bosne odrzao predavanje O jezicnom pitanju u Bosni (Zur Sprachfrage in Bosnien).

Posavsi od poznate prokallayevske izjave Vatroslava Jagica, u svoje doba najuglednijega svjetskog slavista, o postojanju bosanskoga jezika, date krajem prosloga stoljeca, 1896. god., u austrijskome Parlamentu, profesor Lehfeldt je podsjetio na neke teoretske pristupe jezicnoj problematici u Bosni i Hercegovini te prikazao novije knjige bosnjackih autora posvecene povijesti i normiranju bosanskoga jezika.

Dajuci pravo Bosnjacima nazivati svoj jezik i dotjerivati ga prema svojim potrebama, Lehfeldt je utvrdio, izmedju ostaloga, da su Bosnjaci najduze zadrzali i njegovali posvojce - srpskohrvatski jezik, iako niti u njegovu nazivu niti u njegovoj normi nije bilo njihova imena ni njihove knjizevno-kulturne tradicije.

Na temelju analize nekih bosanskih novina, profesor Lehfeldt je ustanovio da se jezik medija posljednjih godina, u odnosu na predratno stanje, nije znacajno promijenio. Ne primjecuje se nikakva isforsirana "bosnjakizacija" jezika. Na kraju predavanja njemacki je profesor predlozio razgovor o problematici bosanskoga jezika, a ekipa Dana koja je pratila ovo predavanje cetvorici uglednih slavista - Daliboru Brozovicu, Radoslavu Katicicu, Gerhardu Neweklowskom i Werneru Lehfeldtu, postavila je sljedeca pitanja: postoji li bosanski jezik; ako postoji, kako ga definirati te kako svaki od njih ocjenjuje sadasnju jezicnu situaciju u Bosni i Hercegovini? Evo njihovih odgovora.

Profesor dr. Dalibor Brozovic, akademik, ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleza, Zagreb, Hrvatska: Kada postoji ljudska zajednica koja zeli imati svoj vlastiti jezik, onda ona na to ima bezuvjetno pravo. U Bosni i Hercegovini Bosnjaci zele poseban jezik i oni na nj imaju pravo bez ikakve sumnje. On jos nije u podrobnostima izgradjen, ali vec postoji bar u nacelu, i kada bude posve formiran i u svakoj pojedinosti prepoznatljiv, i kada bude u opcoj uporabi zajednice koja ga zeli, bit ce kao svaki drugi jezik.

Sada je jos rano da se bosnjacki jezik definira prema svojim konkretnim osobinama, jer one jos nisu definitivno utvrdjene, ali bit ce onakve kakve ih bosnjacki narod zeli. Tko hoce, ima ga pravo zvati i bosanskim jezikom, ali takav je naziv dvoznacan, jer moze biti shvacen i kao jezik svih gradjana Bosne i Hercegovine, pa zato taj naziv ne obvezuje sve gradjane BiH. U svakom slucaju, bosanskohercegovacki Hrvati zele za sebe hrvatski jezik isti kakav je u Republici Hrvatskoj, ne prihvacajuci nikakva drugog jezika niti zele izgradjivati kakav poseban bosanskohercegovacki hrvatski. Mislim da je slican stav i bosanskohercegovackih Srba. Rekao bih da je sadasnja jezicna situacija u Bosni i Hercegovini naprosto u previranju.

Prof. dr. Radoslav Katicic, akademik, slavistika, Bec, Austrija: Da! Bolje je, medjutim, zvati ga bosnjacki jer to nije jezik svih Bosanaca. Sveukupnost jezicnoga izraza kojim se sluzi i kojim se sluzila, u kojem zivi i u kojem je zivjela etnicka skupina Bosnjaka (bosanskih muslimana) danas se moze smatrati njihovim nacionalnim jezikom. Nesredjenim i zbunjenim. Nije jos doista postignuta sigurnost u tome sto jest i sto nije bosnjacki jezik. No to je, cini se, iz dana u dan sve bolje. Gore je to sto se uporno pokazuje teznja da se u Bosni ospori legitimnost hrvatskomu jeziku za Hrvate i srpskomu za Srbe. To se sada najneposrednije ocituje u odbojnom odnosu prema hrvatskomu u Federaciji, a trenutacno je dobilo, cini se, i potporu medjunarodne politike. Time se Hrvatima u Bosni osporava hrvatski jezik, sto je posve neprihvatljivo, a uz to trajno otezava da se hrvatska javnost uvjeri u to da je opravdano priznati bosnjacki jezik bez pridrzaja. Isto ce pitanje, dakako, postati aktualno i za Republiku Srpsku i za srpsku javnost. Ako se to ne rijesi, ostat ce odnosi zatrovani.

Prof. dr. Gerhard Neweklowsky, slavistika, Celovec/Klagenfurt, Austrija, autor knjige Bosanskohercegovacki Muslimani. Istorija/Povijest. Obicaji. Kultura svakodnevnice. (Die bosnisch-herzegovinischen Muslime. Geschichte. Bräuche. Alltagskultur. Klagenfurt 1996): Bosanski jezik postoji kao standardni jezik. Njegovo ime ima dugu tradiciju. Bosanski jezik stvoren je politickom odlukom odnosno politickim prilikama i to djelatnoscu onih ljudi koji su za to nadlezni i ovlasceni. Napisani su nuzni prirucnici. Bosanski jezik je vrlo slican hrvatskom i srpskom jeziku, sa nekim fonetskim, leksickim i stilistickim posebnostima. Citajuci dnevne novine (Oslobodjenje) i tjednike/sedmicnike (Dani, Ljiljan), mogu konstatovati da se novinarski jezik nije mnogo promijenio u odnosu na prije desetak godina. Ima nesto vise kroatizama, ali ne puno, nesto vise specificno bosanske leksike, opet ne puno. Fonetske posebnosti (h) ionako su malo frekventne. Jezik u Republici Srpskoj odredjuje se namjerno prema beogradskom standardu (citao sam sedmicnik Oslobodjenje), ipak ne konsekventno, bilo je mijesanja ekavskog i ijekavskog izgovora. Situacija na TV-u je slicna. Gledao sam TV Sarajevo i Pale. Boravio sam u Bosni i Hercegovini 1997., 1998. i 1999. god., svaki put izmedju cetiri i sedam dana. Novine se dobijaju i u Austriji. Dane citam ponekad na Internetu. Imam sljedeci utisak: Bosanski jezik danas je produzenje onog srpskohrvatskog jezickog tipa koji se i ranije upotrebljavao u BiH i koji se i ranije razlikovao od zagrebackog i beogradskog tipa jezika. U tom smislu bosanski jezik ima svoju tradiciju do raspada srpskohrvatskog kao varijanta, sada kao jezik. (Pri cemu treba dodati da uvijek ljudi definisu sta je jezik. Po prirodi stvari nema definicije sta je jezik.)

Prof. dr. Werner Lehfeldt, slavistika, Göttingen, Njemacka: Za mene je nesumnjivo da postoji bosanski jezik. To proizlazi iz moga uvjerenja da svaki narod ima pravo obiljezavati jezik kojim se sluzi onako kako on drzi ispravnim. Smatram potpuno razumljivim da osobito muslimanski stanovnici Bosne i Hercegovine nisu vise spremni upotrebljavati za svoj jezik naziv "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski", jer u tom nazivu oni sami bivaju istovremeno negirani, iako dijalektalnu osnovicu zajednickoga jezika stokavaca, za kojim je tezio Vuk Karadzic, treba traziti upravo u Hercegovini. Naziv "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski" za jezik muslimanskih stanovnika Bosne i Hercegovine, Bosnjaka dakle, danas je utoliko nepodobniji ukoliko se u Hrvatskoj odnosno Srbiji upotrebljavani standardni jezici sve vise udaljuju od bivsega "srpskohrvatskog" odnosno "hrvatskosrpskog" jezika. Sto se tice definicije bosanskoga jezika, drzim se stava Senahida Halilovica u Pravopisu bosanskoga jezika (Sarajevo 1996, str. 6). Prema njemu je bosanski jezik materinski jezik Bosnjaka i drugih naroda Bosne i Hercegovine, kao i onih koji zive izvan ove zemlje ako oni prihvataju bosanski jezik kao svoj jezik. Bitno je, i ja to veoma pozdravljam, da Bosnjaci ne zahtijevaju da bosanski jezik postane iskljucivo njihovom "svojinom" nego da namjeravaju govoriti i pisati jezikom zajednickim svim ostalim narodima njihove zemlje. Da li i koliko ce se ova zelja moci ispuniti zavisi u prvom redu od toga jesu li Srbi i Hrvati u BiH spremni prihvatiti ovu "ponudu" i, dalje, od toga kako ce izgledati norma i uzus bosanskoga jezika. Ja zato mislim da bi forsirano "bosnjakiziranje" bosanskoga jezika pridonijelo otudjivanju Srba i Hrvata u BiH od ovoga jezika tako da bi Bosnjaci tada ostali sami s bosanskim jezikom. Tesko je nekomu ko ne zivi u zemlji korektno ocijeniti sadasnju jezicnu situaciju u BiH. Moje predstave o tome zasnivaju se iskljucivo na lektiri bosanskih novina i casopisa koji se mogu kupiti u Njemackoj. Time je obuhvacena samo jedna oblast primjene jezika - druge oblasti ostale su mi nepristupacnima. U svakom slucaju, cine mi se vaznim sljedeca zapazanja: U brojevima novina i casopisa iz BiH, koje sam do sada analizirao - Ljiljan, Oslobodjnje, Dani - nisam mogao ustanoviti tragove forsiranoga "bosnjakiziranja", osobito nikakve forsirane primjene tzv. turcizama. Fonem h se u njima takodjer ne upotrebljava ni svuda niti konsekventno tamo gdje bi mu prema kodificiranoj normi bilo mjesto. Cak je i Alija Izetbegovic upotrijebio u jednom intervjuu lako umjesto lahko i sl. Osim toga, primijetio sam da naporednost "srbizama" i "kroatizama" u jeziku novina, poznata iz vremena prije 1990. god., i dalje zivi, iako se pojedinacni clanci u ovome veoma razlikuju. Ovi zakljucci bi se jos morali provjeriti obimnim istrazivanjima. Cini mi se, dakle, da se u jezicnoj supstanci do sada malo sto izmijenilo. Bosanski jezik je znatno manje "bosnjakiziran" no sto je hrvatski jezik "kroatiziran" i srpski jezik "srbiziran". Izgleda, ipak, da ce bosanski jezik tokom vremena dobiti samostalnu, nezamjenljivu fizionomiju i to jednostavno zbog toga sto se hrvatski i srpski jezik sve vise od njega udaljuju. Nastala je neobicna situacija: oba naroda, koja su "srpskohrvatskome" jeziku dala svoje ime, ne zele vise imati posla s tim nevoljenim djetetom i prepustaju ga jednom trecem narodu o cijem imenu se nikako nije vodilo racuna pri nazivanju jezika do raspada Jugoslavije.

Cinjenice o Bosanskom jeziku, gramatika, razlike

Navodimo svjedocanstva, argumente, cinjenice i primjere, gramatiku i ispravno pisanje, PLUS neke razlike izmedju bosanskog i hrvatskog & bosanskog i srpskog jezika: 

  • 1991. godine uoci samog rata na popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini 96 posto Bosnjaka je nedvosmisleno u rubrici maternji jezik napisalo da govori bosanskim jezikom.

  • Muhamed Hevaija Uskufi je napisao prvi rjecnik bosanskog jezika - Potur Sahidija - 1631 godine, dakle 197 godina prije prvog srpskog rjecnika. Postoje cetiri sacuvana primjerka ovog rjecnika; jedan od njih se nalazi pohranjen u univerzitetskoj biblioteci u Uppsalli (Svedska).

  • Prva bosanska drzava koja je imala bana i neovisnu vladu osnovana je pocetkom X stoljeca. Iz tog perioda sacuvani su najstariji pisani spomenici u Bosni - takozvani stecci (natpisi na bogumilskim nadgrobnim plocama).

  • Najstariji sacuvani bosanski i jedan od najstarijih tekstova sa juznoslavenskog jezicnog podrucja uopce je Povelja bana Kulina iz 1189. godine, u kojoj se reguliraju trgovinski odnosi bosanske drzave s Dubrovackom republikom.

  • Ime "bosanski jezik" prvi put se spominje 1300-te godine u djelu "Skazanie iziavlieno o pismenah" (Historija pisanih jezika) koju je napisao najpoznatiji vizantijski putopisac, Konstantin Filozof.

  • Prvi bosanski alfabet je bio glagoljica, ali nije dovoljno dokazana i izucena njegova rasprostranjenost. Na nekoliko bogumilskih stijena pronadjenih u zapadnoj Bosni zabiljezeni su i glagoljicni znakovi. Ali najstarije pismo koje je imalo svoju upotrebu na bosanskim dvorovima i u crkvenim spisima je posebno prilagodjena bosanska varijanta cirilicnog alfabeta, takozvana bosancica, izgradjena na osnovama klinastog pisma.

  • Tokom 13-og stoljeca je srednjovijekovna Bosna, zbog svoje hereticke krscanske vjere, manje ili vise bila na ratnoj nozi s vatikanskim papom, ili bolje receno svojim katolickim susjedima na koje je papa imao jak utjecaj. Sve je naposljetku dovelo do cinjenice da je kralj Tvrtko II Kotromanic bio prisiljen priznati papinu vrhovnu vlast i primiti 2000 katolickih franciskanskih svestenika i opata (kaludjera) koji bi prosirili katolicko ucenje u Bosni. Tokom misije svestenici su upotrebljavali latinski jezik, sto je u izvijesnoj mjeri utjecalo na srednjovijekovni bosanski jezik.

  • Bosna i Hercegovna je u 15-om stoljecu potpala pod osmansku vlast. Gotovo 400 godina turske okupacije utjecalo je na razvoj zemlje u svakom pogledu, bez obzira sto je Bosna u Osmanskoj Imperiji imala izvjestan stupanj autonomije, a bosanski bio cak i na dvoru sultana El-Fatiha priznat kao drugi sluzbeni jezik. I sâm veliki sultan je tecno govorio bosanski.

  • Dio bosanskih pisaca i pjesnika je za vrijeme turskog perioda u Bosni stvarao na bosanskom jeziku, ali uz pomoc pojednostavljenog i prilagodjenog arapskog pisma. Ta literatura, kasnije nazvana "Alhamijado knjizevnost", veoma je znacajna za razvoj bosanskog jezika u tom periodu, jer je vecina bosanskih pisaca tog vremena pisala na arapskom, perzijskom i turskom (muslimani), ili na njemackom i latinskom (katolici), cija djelatnost na stranim jezicima je znacajno ostetila razvoj bosanske pisane rijeci. Pravoslavni bosanski Slaveni (u istocnoj Bosni i Hercegovini) bili su veoma slabo zastupljeni u literaturi jer su tada svojom velikom vecinom naseljavali ruralna podrucja BiH. Pravoslavni vlasi (nomadi ilirskog porijekla iz Bugarske i istocne Srbije) koje je turska vlast naselila u Krajini (granicnom pojasu prema Austro-Ugarskoj) tada su govorili staroiliskim jezikom, te nisu doprinosili razvoju zemaljskog bosanskog. Oni, osim toga, nisu imali razvijenu pisanu rijec.

  • Nakon Berlinskog kongresa 1878. Bosna i Hercegovina je promijenila "staratelja" i okupirana od strane Austro-Ugarske. S tim je u Bosnu dosla i zapadna civilizacija, novi jezik, nova arhitektura, nova kultura. Bosna i Hercegovina je, kao i u Turskoj, dobila poseban status unutar Austro-Ugarske - kao treci entitet dvojne monarhije, a bosanski jezik je ponovo priznat kao sluzbeni. U to vrijme jezik je prihvatio veliki broj njemackih rijeci koje se i danas upotrijebljvaju, pored turcizama iz ranijeg perioda.

  • Naziv Bosanski Jezik je zvanicno ukinut internom naredbom Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine od 4. X. 1907. godine. U njoj se izricito zahtijeva da se "zemaljski jezik" (Landessprache) ima svuda sluzbeno nazivati "srpsko-hrvatskim," odnosno "hrvatsko-srpskim."

  • S druge strane su Srbi i Hrvati iz susjednih zemalja ponukani panslavistickim pokretom stvorili norme zajednickog pisanog jezika, u periodu Jugoslavije - buduceg srpsko-hrvatskog. Kao osnova za taj vjestacki jezik uzeta je studija Vuka Karadzica (reformatora "srpskog jezika"), koji je trazeci najciscu varijantu juznoslavenskih govora pronasao stokavsko narijecje bosanskog jezika istocne Hercegovine (koji inace ima ijekavski izgovor), preinacio ga u ekavski izgovor i dodao mu atribut srpski. Dakle, jedan dijalekat bosanskog jezika postao je na taj nacin osnova za buduci srpski i hrvatski literarni jezik. Iz svega toga je jednostavno izvesti zakljucak da je svaka tvrdnja da je bosanski jezik nastao pod utjecajem hrvatskog ili srpskog, ili da je on nekakav njihov toboznji dijalekat, potpuno neosnovana. Bosanski jezik je naprosto jezik koji kroz historiju paralelno postojao sa dva spomenuta i pored toga u mnogo slucajeva direktno utjecao na razvoj oba, posebno nakon Prvog svjetskog rata kada se pokusalo stvoriti jedinstven juznoslavenski jezik. 

* * * * *

  • Bosnjaci su kroz historiju ostali vezani za svoj jezik i od kraja 15 do pocetka 20 vijeka stvaraju knjizevna djela i na orijentalnim jezicima. Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela, najvecim dijelom na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Na turskom jeziku stvorena je lijepa knjizevnost, od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze. U tim djelima jezik stanovnika Bosne nazivan je bosanskim. Vise od stotina tih autora dodalo je svome imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosnjak, koja signalizira njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu. U cetiri vijeka osmanlijske vladavine uocavaju se tri razvojna toka. Prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosancici, drugi je stvaralastvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku i treci, alhamijado-literatura, knjizevna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu. Bosanska kurzivna cirilica ili bosancica upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvazniju ulogu u ocuvanju kontinuiteta slovenske pisane rijeci medju bosnjackim stanovnistvom. Ovo pismo njeguje se na dvorovima sandzakbega, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Vecina srednjovjekovne korespodencije na nasim prostorima je pisana bosancicom. Na Porti (u Stambolu) se govorilo bosanskim kao diplomatskim jezikom. Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa Dubrovackom Republikom i drugim susjednim zemljama sluzili bosancicom, koja se nazivala i "begovo pismo" ili "begovica", a bila je rasirena i u privatnoj prepisci. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Cak se neki tekstovi na turskom jeziku pisu tim pismom, sto govori o dubokim korjenima cirilicke tradicije u Bosni i kod Bosnjaka. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna, ali sve vise se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezickog bica i izraza kao sto je to slucaj u poeziji D. Bajezidagica (umro 1566/1603), M. Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D. Mezakije (umro 1676/77), A. Rizvanbegovica - Stocevica (1839-1903), H. Rizvanbegoviceve (1845-1890). 

  • Naziv bosanski nije uobicajen samo kod onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima (dovoljno je pogledati Ljetopis Mula-Mustafe Baseskije) nego i kod Bosnjaka koji su pisali alhamijado knjizevnost. (Spanjolska kovanica al agami = stran, tudj, bukvalno : strana knjizevnost). Dok je turski jezik bio jezik administracije, sluzbeni jezik, perzijski je dominirao u pjesnistvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke. Oni koji su se htjeli afirmisati bilo u politici, vojsci, umjetnosti, nauci - morali su da poznaju te jezike. Medjutim ti jezici nisu nikada usli u sire mase i nisu utjecali na njegovanje svog maternjeg bosanskog jezika. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju.

  • Konstantin Filozof (pisac s kraja 14 i poc. 15 v.) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, ceski i hrvatski. 

  • Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletacki knez u Kotoru kupio je petnaestogodisnju djevojku "bosanskog roda i hereticke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".

  • Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g. fra J. Arsenigu bosanskim jezikom. 

  • U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, poc. 17. v. ) spominju se uz ostale nase govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski. 

  • Bosanskim jezikom su ga zvali (uz :slovinski, iliricki/ilirski) i mnogi pisci od 17 vijeka naovamo: Matija Divkovic, "Bosnjak rodjen u selu Jelaskama sjeverno od Varesa koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijevic, Stjepan Margitic, Ambroz Matic, Luka Dropuljic, Ivan Frano Jukic, Martin Nedic, Anto Knezevic... 

  • Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735, pise da u Bosni ima devet svecenika koji u vrsenju vjerskih obreda ispomazu bosanskim jezikom, jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je ucenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik. 

  • Evlija Celebija, turski putopisac iz 17 vijeka ,u poglavlju "Jezik bosnjackog i hrvatskog naroda" svoga cuvenog putopisa hvali Bosnjake, za koje kaze:"kako im je jezik, tako su i oni cisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rijecnik M.H.Uskufije. 

  • Jedan od prvih gramaticara, Bartol Kasic (Pag 1575 - Rim 1650), rodjeni cakavac, odlucuje se za stokavstinu bosanskog tipa, kakva je Divkoviceva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) istice da je za stvaranje zajednickog knjizevnog jezika (lingua communis) u juznoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaze za bosanski slijedeci na taj nacin preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima). 

  • Isusovac Jakov Mikalja (1601.-1654.) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. zeli kako kaze da uvrsti "najodabranije rijeci i najljepse narjecje" dodajuci da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepsi", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pisu. 

  • Dubrovacki dramaticar Djore Palmotic, opredijelio se za govor "susjednih Bosnjaka", isticuci ljepotu toga govora. 

  • Hrvatski pjesnik Andrija Kacic Miosic (1704-1760) autor "Razgovora ugodnog", snazno afirmise stokavstinu; svoju je "Korabljicu" "prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i hronika Pavla Vitezovica" u "jezik bosanski". 

  • Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798). 

  • Antun Kanizic, Franjo Marija Appendini (1808. u Dubrovniku pojavila se njegova "Grammatica della lingua illirica" u cijem predgovoru istice da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanski najsavrseniji, Ivan Popovic (kojemu je bosanski govor medju slavenskim isto sto i aticki medju grckim), u nastojanju da Juzni Slaveni oforme jedinstven knjizevni jezik, zalazu se za usvajanje bosanskoga govora jos mnogo prije Beckog dogovora iz 1850. godine. 

  • Alberto Fortis (1741. -1803.; god 1774. u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prevodu na talijanski - znamenitu nasu baladu Hasanaginicu - jezik Morlaka naziva : ilirskim, morlackim ,ali i bosanskim. 

  • Mula Mustafa Baseskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Niksicanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom. 

  • Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlicic (zupnik u Djakovu, 1707) i Matija Petar Katancic (1831 u Budimu objavio u sest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog"). 

  • Prema svjedocenju Matije Mazuranica ("Pogled u Bosnu ucinjen 1839 1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski pasa, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i istice "da je nas slavni bosnjacki jezik od svih najljepsi na svijetu". U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendise Bosnjacki". 

  • Svoj jezik naziva bosanskim i Stocanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac, 1849). 

  • Hercegovacki srpski prvaci, medju kojima i Prokopije Cokorilo, traze od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi covjek vican bosnjackom jeziku. Bosanski biskup Vujicic jos je 1881 g. nas jezik zvao bosanskim.

* * * * *

Ispravno pisanje

Nakon mnogo godina zivljenja izvan BiH mnogi od nas zaboravili su osnove pisanja na nasem jeziku.

Bez namjere da pisem pravopis zelim samo natuknuti najcesca mjesta u kojima grijesimo govoreci ili pisuci bosanskim jezikom.

Velika i mala slova

Velikim pocetnim slovima se pisu vlastita imena, i to:

- licna imena i prezimena: Rifet, Samir,, Igor, Damir, Danijel, Nermina, Jelena, Bajric, Cavkic, Zulic, Ivusic, Kosic;

- nadimci i atributi ako se sami upotrebbljavaju ili su srasli s imenom i postali njegov sastavni dio: Lela, Doda, Huska, Huki, Kralj Tvrtko, Kulin Ban, Ricard Lavljeg Srca, Kralj Boduven, Karlo Veliki;

- imena bozanstava: Allah, Jahve, Jehovaa, Jupiter, Zeus, Posejdon, Afrodita, Apolon;

- imena zivotinja i gradjevina: Sarenka,, Crvenka, Zelenka, Jablan, Aduna, Krivi toranj u Pizi; Ajfelov toranj u Parizu, Atomium u Briselu

- imena pripadnika naroda: Bosnjak, Madjjar (tacno je i Madzar!), Palestinac;

- imena stanovnika gradova, pokrajina, zzemalja, drzava, kontinenata: Biscanin, Travnicanin, Krajisnik, Bosanac, Amerikanac, Evropljanin, Australijanac;

- imena nebeskih tijela: Sunce, Zemlja, Mjesec, Mlijecni Put, Mars, Venera; Andromeda;

- imena kontinenata, drzava, naseljenih krajeva i mjesta (sve rijeci u njima osim veznika i priloga): Australija, Evropa, Dalmacija, Lika, Bosna i Hercegovina, Krajina, Brod na Kupi, Juzna Amerika, Dvor na Uni;

- imena mora, rijeka, jezera, planina i druga geografska imena: Una, Sana, Bosna, Drina, Boracko jezero, Grmec, Romanija, Jadransko more, Fruska gora; Plitvicka jezera, Balkansko poluostrvo;

- imena ulica i trgova: Studentski Trg; ako se sastoje iz vise rijeci samo se prva rijec: Zeljeznicka ulica, Zagrebacka ulica; pise velikim slovom, a ostale malim slovom izuzev vlastitih imena: Bulevar Mule Mustafe Baseskije, Ulica Mehmedalije Maka Dizdara;

- imena praznika: Bajram, Bozic, Uskrs, Djurdjevdan, Nova godina, Prvi maj;

- nazivi ustanova, preduzeca, drustava: Matica Bosnjaka, Merhamet, Osnovna skola "Mladost", Sarajevska banka, Kamerni Teatar, Sportsko drustvo "Zeljeznicar", Medicinski fakultet u Tuzli, Organizacija Ujedinjenih Nacija;

- nazivi knjiga, casopisa, novina, knjizzevnih djela: Opsta enciklopedija, Nas jezik, Oslobodjenje, Prokleta avlija, Modra rijeka

- prisvojni pridjevi izvedeni od vlastittih imenica sufiksima (nastavcima): -ov, -ev, -in:
Fadilov sat. Bosancev majstorluk. Melihin kisobran. Danijelov sal.

Velikim pocetnim slovom se pise:

- prva rijec u recenici:
Spusta se noc. Gdje su ljudi? Nema zive duse! Ulice su puste.;
- prva rijec poslije dvije tacke kada jee upravni govor medju navodnicima:
Al' govori Musa Arbanasa:
"Pridji, Marko, ne zameci kavge, il' odjasi da pijemo vino...";

- nastavak pisma iza naslova ako se pismmo nastavlja u novom redu, i to bez obzira da li se iza naslova stavlja zarez ili usklicnik:
Draga mama,
Tvoje pismo sam primio tek juce iako...
Ili:
Draga Aida!
Molim te, nemoj se ljutiti sto se rijetko javljam...

Velikim pocetnim slovom pisu se zamjenice Vi i Vas iz postovanja prema osobi kojoj se pise:
Dragi nastavnice, Javljamo Vam se odmah po dolasku u ljetovaliste. Na putu smo se drzali Vasih preporuka...

U kompjuterskoj komunikaciji:
Pogresno: "Dobili ste E-Mail preko Interneta."
Ispravno: "Dobili ste e-mail preko Interneta."

Malim slovom se pise:

- nastavak upravnog govora ako je bio prrekinut umetnutom recenicom radi nekog objasnjenja; na primjer:
"Hoce li svi", pitao je direktor na zboru ucenika, "pomoci u uredjenju okoline skole?";

- nastavak recenice poslije upravnog govvora, na primjer:
"Hocemo!" -  odgovorili su svi prisutni ucenici.
"Krenimo na posao, onda, odmah poslije sastanka" -  povikase neki ucenici.;

- prisvojni pridjevi izvedeni od vlastittih imenica sufiksima -ski, -ski, -cki, npr.: bosanski jezik americki, pariski ucenik, Bio sam u banjaluckom Kastelu

- zamjenice vi i vas kad se u pismu ne oobraca samo jednoj osobi vec grupi ili kad se pise dopis nekoj ustanovi, firmi, drustvu; npr.:
Osnovnoj skoli "Dr.Irfan Ljubijankic", Bihac
Cjenjeni,
Obavjestavamo vas da je...

Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijeci

Sastavljeno se pisu:
- nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dvije akcentovane rijeci i pisu se odvojeno; na primjer:

Banjalucanin (prema Banjaluka ili Banja Luka – oboje je tacno), Novosadjanin (prema Novi Sad), Sanjanin (prema Sanski Most), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje);

- prisvojni pridjevi izvedeni od naziva mjesta ako se sastoje od dvije akcentovane rijeci, npr. juznoamericki (prema Juzna Amerika), krivopalanacki (prema Kriva Palanka);

- rjecica "ne" uz imenice i prridjeve s kojima srasta u slozenice, na primjer: -  neznanje, necovjek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj, nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv;

- slozeni prilozi kao: maloprije, pokadssto, gdjekad, gdjegdje, najednom, napamet, otprilike, i prijedlozi: povrh, namjesto, ukraj, uoci, podno;

- rjecica "naj" u superlativu opisnih pridjeva, na primjer: najljepsi, najlaksi, najbolji, najjaci, najjednostavniji.

S crticom izmedju prvog i drugog dijela pisu se poluslozenice, ako svaki od sastavnih dijelova cuva svoj akcenat i ako se prvi dio ne mijenja po padezima. Tako se pisu:
- viseclani nazivi mjesta, na primjer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanic-Grad;

- dvije imenice od kojih jedna odredjujee drugu, a zajedno oznacavaju jedan pojam, na primjer: Bas-carsija, radio-amater, Kapetanova-kula, auto-put, rak-rana, general-major;

Rastavljeno se pisu:
- rjecica "ne" u odricnim oblicima glagola, na primjer: ne znam, ne vjeruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne moze; izuzetak su odricni glagoli: necu, nemam, nemoj, nisam;

- odricne zamjenice: niko, nista, nikojii, niciji, nikakav, kad se upotrebljavaju s prijedlogom, na primjer: ni za koga, ni sa kim, ni u cijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

- rjecica "li" uz glagole u uppitnim recenicama, npr. Hoces li doci? Vjerujes li mi? Znas li to? i u upitnim recenicama sa "da", na primjer: Da li bi mi pomogla? Da li imas novca?

- rjecica "je" uz glagole u uppitnim recenicama, npr. Je li on iz naseg kraja?
Ne pise se ''jeli'' posto to moze znaciti da su neki ljudi pojeli nesto.


Interpunkcija

U pisanju se radi jasnijeg prikazivanja onoga sto hoce reci, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili recenicni znaci.

Znaci interpunkcije su: tacka, zarez, tacka i zarez, dvije tacke, navodnici, upitnik, usklicnik, zagrade i crta.

Tacka se stavlja na kraju obavjestajne - potvrdne i odricne recenice, na primjer: Svaki dan ucim za ispit. Kad je praznik ne ucim.

Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava cesto i u razlicitim recenicnim situacijama. Za upotrebu zareza je najvaznije pravilo da se ono sto je u mislima tijesno povezano, sto predstavlja jednu celinu, ne odvaja zarezom, a dijelovi koji cine cjelinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih dijelova recenice.

Zarezom se odvajaju:
- rijeci i skupovi rijeci (istovrsni dijelovi recenice u nabrajanju: Hase, Huse, Jasmina, Emina, Nermina i Adnan su otisli na izlet.

- zarezom se mose odvojiti i prije vezniika ako se zeli nesto naglasiti:
Ponijeli su i hranu, i pice, i drustvenih igara.;
On je uspio preci preko cuprije, cim je stigo mi smo pristavile kahvu.;

- nezavisne recenice kad nisu povezane vveznicima:
Dosao je, pozdravio se, dobro vecerao i nestao.;

- paralelni dijelovi recenice kad su u ssuprotnosti: Zadatak je tezak, ali zanimljiv. Poklonicu tebi, a ne Igoru. Nismo ljetovali na moru, vec u planini.

- recenice koje su u suprotnosti: Kasnijje smo krenuli, ali smo stigli na vrijeme. Vi ste posli ranije, a ipak ste zakasnili.;

- recenice u inverziji (kad se zavisna rrecenica nalazi ispred glavne), na primjer: Kad se spremim, pozvacu te telefonom. Ako mozes, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.;

- rijec ili skup rijeci koji su naknadnoo dodati ili umetnuti u recenicu: To je, dakle, tvoj vocnjak. Sve cu ti, naravno, ispricati. Ti si u pravu, neosporno.;

- vokativ i apozicija su, takodje, naknaadno dodati u recenicu, pa se odvajaju zarezom, na primjer: Vi cete, djeco, dobiti slatkisa. Tebi cemo, majka, donijeti voca. Djela Ive Andrica, jedinog juznoslavenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.;

- uzvici isto nisu sastavni dijelovi reccenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, sto je hladno! Oh, sto me boli zub! O, stigla si?!;

- umetnute recenice na primjer: U mom seelu, koje je jedno od najuspjesnijih u vocarstu, gotovo svi gaje maline.;

- izmedju mjesta i datuma, na primjer: UU Kraljevoj Sutjesci, 2. aprila 1357. Zenica, 15. august 1991.

Tacka i zarez se upotrebljavaju:
- izmedju recenica koje su u slozenoj recenici manje povezane sa drugim recenicama, na primjer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o skoli; nismo pominjali nedavnu svadju.;

- izmedju grupa rijeci koje se razlikujuu po srodnosti, na primjer: Na put cu ponijeti: odjecu, obucu, kisobran, higijenski pribor; knjige, biljeznice, pribor za pisanje; fudbal i reket za stoni tenis.

Dvije tacke se stavljaju:
- iza rijeci kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga sto se nabraja, na primjer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.;

- ispred navodjenja tudjih rijeci (upravvnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbijedjen".

Navodnicima se obiljezavaju:
- tudje rijeci kad se doslovno navode, na primjer: Ulazeci svi viknuse: "Srecan ti rodjendan!"

- rijeci koje se upotrebljavaju s ironijjom i kojima se necemu ne zeli dati suprotno znacenje: npr.: Znam, ti si "vrijednica". Uradio ti je to tvoj "veliki prijatelj".

Na kraju upitnih recenica stavlja se upitnik, a iza uzvicnih recenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbudjenju, povisenim glasom, stavlja se usklicnik, na primjer: Kako si? sta radis? Uh, sto sam gladna! Ne vici! Pozar!
Kad se pitanje izgovara povisenim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i usklicnik; npr. On polozio?! Ne das?!

Zagradom se u recenici odvaja ono sto se dodaje radi objasnjenja prethodne rijeci ili dijela recenice, na primjer: Interpunkcija (recenisni znaci koji doprinose jasnijem izrazavanju. Imenske rijeci (imenice, pridjevi, zamenice i brojevi) mijenjaju se po padezima. Za vrijeme rata (1992/95) vladale su nestasice hrane, odjece i ljekova.

Crta se pise:
- Umjesto navodnika u dijalogu i to u stampanim tekstovima:
-  Ko je to bio? - upita majka.
> -  Moj drug.
-  Zasto ga nisi pozvao unutra?
> -  zurio je - promrmlja on.;
- kad se zeli nesto istaci, ili naglasitti suprotnost, neocekivanost; na primjer: Podjem ja, kad - nigdje nikog. Sve sam naucila, sve znam - ne vrijedi, zbunila sam se.


Pravopisni znaci

Pravopisni znaci se upotrebljavaju uz pojedine rijeci za razliku od interpunkcije koja se upotrebljava u recenici.

U pravopisne znake se ubrajaju: tacka, dvije tacke, nekoliko tacaka, crta, crtica, zagrada, apostrof, znak jednakosti, znak porijekla, akcentski znaci i genitivni znak.

- Tacka se kao pravopisni znak upotrebljava:
-  iza skracenica: npr., itd., sl., tj.;
-  iza rednih brojeva kada se pisu arapskim brojkama: 15. mart 1991. godine.

Tacka se ne pise iza rednih brojeva napisanih arapskim brojkama kada se iza njih nadje drugi pravopisni znak (zarez, zagrada, crta ili koji drugi); npr.: O tome cete naci informacije na 119, 120, 121 i 122. strani. Na nekim spratovima (2, 4. i 5) su pokvarene elektricne instalacije. Na 10-15. kilometru ces ugledati planinarski znak.

- Dvije tacke se kao pravopisni znak pisu:
-  izmedju brojeva ili slova kojima se iskazuje neki odnos i citaju se "prema".
Na primjer:
Rezultat utakmice je 2:1 u korist "Jedinstva".
Korjenski samoglasnik se smjenjuje o:i:a u rijecima ploviti - plivati - poplaviti.

- Nekoliko tacaka (najcesce tri stavljaju se:
- umjesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; na primjer:
Prijedlozi su: kod, pored, u, sa...
Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i rece: "Divno je vratiti se kuci".

- Crta se kao pravopisni znak upotrebljava:
- izmedju brojeva umjesto prijedloga "do", npr.:
Kupi 10 - 15 kilograma krompira.
Ivo Andric (1892.–1975.) je dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost.
Ako se ispred prvog broja nalazi prijedlog od, crtu ne treba pisati vec ispisati i prijedlog "do"; na primjer: Prvi svjetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine.

-  izmedju naziva gradova i drugih mjesta da bi se oznacio pravac kretanja, na primjer: Put Sarajevo - Tuzla ima veliki privredni znacaj.

- Crtica se kao pravopisni znak pise:
- izmedju dijelova poluslozenica: radio- aparat, auto- mehanicar, foto- aparat, aero- miting;
- pri rastavljanju rijeci na slogovve na kraju retka;
- u slozenim ili izvedenim rijecimaa u kojima se prvi dio pise brojem, a drugi dio slovima:
150-godisnjica, 40-tih godina prosloga stoljeca, 15-godisnjak;
- izmedju skracenica i nastavka za oblik, na primjer: Kulturna saradnja sa UNICEF-om je dobra.

- Zagrada kao pravopisni znak:
- sluzi da oznaci oba oblika rijeci o kojima se govori, npr.:
Prijedlog s (- uz instrumental sredstva se ne upotrebljava).
-  stavlja se iza rednog broja ili slova kojima se oznacava novi odjeljak:
1), 2), 3) itd. -  a), b), c) itd.

- Apostrof se stavlja umesto izostavljennog slova: Je l' to tacno?

- Znak jednakosti se upotrebljava izmedjju rijeci da bi se oznacila njihova jednaka vrijednost, a cita se: jednako, ravno, isto, sto jeste. Na primjer:
himba = sumnja, tata = subjekat

- Znaci porijekla su > i <. Upotreebljavaju se u strucnim tekstovima.
-  znak > se cita "dalo je&" ili "razvilo se u", npr.: tvojega > tvoj-ega > tvo-oga > tvo-ga;
-  znak < se cita "postalo je od", npr.: crnji < crn -ji; junace - junak -e

- Akcentski znaci se biljeze u strucnoj literaturi (obicno iz gramatike i u obicnim tekstovima kad je potrebno da se oznaci rijec koja se od iste rijeci u susjedstvu razlikuje samo akcentom; npr.: Sâm sam to uvidio. Dosao je da dâ oglas.

- Genitivni znak se stavlja na krajnji vvokal genitiva mnozine kad je potrebno oznaciti razliku ovoga oblika od drugih oblika, najcesce genitiva jednine iste zamjenice. Na primjer: Iz primjerâ mozes zakljuciti o toj pojavi. Genitivnim znakom je naznaceno da je to genitiv mnozine, odnosno da se iz vise primjera moze zakljuciti, a ne samo iz jednog.

Skracenice

I. Skracenice koje nastaju skracivanjem rijeci u citanju izgovaraju se  potpuno, kao da nisu skracene. I one se medjusobno razlikuju, a najcesce se upotrebljavaju sljedece:

- skracenice kod kojih se skracivanje oznacava tackom:
br. (broj) tzv. (tako zvan) z.r. (zenski rod)
uc. (ucenik)i sl. (i slicno) v.d. (vrsilac duznosti)
str. (strani) tj. (to jest) o.g. (ove godine)

- skracenice za mjere, velicine, novcane jedinice koje se pisu bez tacke:
m (metar) g (gram) USD (americki dolar)
cm (centimetar) t (tona) EUR (euro)
km (kilometar) l (litar) JPY (japanski jen)
kg (kilogram) dcl (decilitar) GBP (britanska funta)
mg (miligram) hl (hektolitar) SIT (slovenacki tolar)

- Bez tacke se pisu i sljedece skracenice:
dr (doktor), gdja (gospodja), gdjica (gospodjica).

II. Skracenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake rijeci u visesloznim izrazima (slozene skracenice) citaju se razlicito:

- neke se citaju potpuno kao da su svi ddijelovi rijeci napisani, a pisu se bez tacke, npr.:
VPS - Visa poslovna skola
UN - Ujedinjene Nacije
PTT - Posta, telefon, telegraf

- neke postaju rijeci pa se citaju kao sskracenice i mijenjaju po padezima, npr.:
Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donijela kompakt diskove sa operskom muzikom.

- skracenice preuzete iz stranih jezika pisu se kako se izgovaraju i mijenjaju se po padezima, npr.:
Uneskova pomoc zemljama u razvoju je dragocjena.
Pomoc u hrani i ljekovima je stigla od Unicefa.

Pisanje tudjih rijeci

- Tudja vlastita imena pisu se
- izvorno, onako kako se pisu u jeziku iz kojeg poticu, na primjer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokaco), Shakespeare (sekspir), Chicago (Cikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih);

- fonetski, bez obzira na nase pismo, kaad su rijeci iz slovenskih jezika koji se sluze cirilicom (srpskog, ruskog, bugarskog, makedonskog); na primjer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.

- Imena stranih gradova, zemalja i drugaa geografska imena pisu se fonetski ako su vec dugo prilagodjena duhu naseg jezika, na primjer: Bec, Venecija, ali nije netacno napisati npr.: New York, Tesaloniki, Paris.


Neke razlike izmedju bosanskog i hrvatskog jezika

U bosanskom jeziku sintagme se ne rastavljaju drugim rijecima. (Sintagme su izrazi koji se sastoje od dvije ili vise rijeci.)
Na primjer:
Hrvatski: "Ministar je vanjskih poslova otputovao u sluzbenu posjetu."
Bosanski: "Ministar vanjskih poslova otputovao je u sluzbenu posjetu."

U bosanskom jeziku godine se pisu sa tackom jer je to redni broj.
Na primjer: 25.02.2002. (izgovara se: dvadesetpeti drugi dvije hiljade druge)

Kad se navodi datum, i dan i mjesec su u istom padezu.
Na primjer:
Pogresno: "Predstavnik je dosao prvi januara ove godine."
(prvi = nominativ, januara = genitiv)
Ispravno: "Predstavnik je dosao prvog januara ove godine."
(prvi = nominativ, januar = nominativ)

U bosanskom jeziku glagoli ne zavrsavaju na slovo "t" :
Pogresno: "Dobit ce poklon."
Ispravno: "Dobice poklon."

Rijec "sto" u bosanskom jeziku se drugacije upotrebljava nego u hrvatskom :
Hrvatski: "Za sto si mijenjao knjigu ?"
Bosanski: "Za sta si mijenjao knjigu ?"

U nekim slucajevima upotreba je ista:
Hrvatski : "Sve sto si napisao."
Bosanski : "Sve sto si napisao."

Hrvatski: oprosti
Bosanski: izvini
Tu dolazi do iskrivljavanja pri govoru:
Pogresno: "On se izvinuo."
Ispravno: "On se izvinio."
U hrvatskom se ne kaze izvini, jer im je to sinonim za izvinuti (u zrak), oni kazu: oprosti.

Neke bosanske i hrvatske rijeci iz informatike:
racunar - racunalo
kompjuter - kompjutor
tastatura - tipkovnica
sedmica - tjedan
stampac - pisac
funkcioner - duznosnik
stampa - tisak

Neke razlike izmedju bosanskog i srpskog:

Srpski – Bosanski:
Ovde - ovdje
dve - dvije
obe - obje

Cesto se pogresno kaze:
"Idem kod ljekara", a treba reci: "Idem ljekaru" ili "Idem doktoru."

U mnogim dijelovima Bosne pice pivo je zenskog roda pa kazu piva, npr:
"Daj mi dvije pive.", a treba "Daj mi dva piva."

Takodjer je cesta sljedeca pojava:
Pogresno: "Imas li sta za glavobolju?" (kao da covjek zeli glavobolju), a
Ispravno: "Imas li sta protiv glavobolje?"
ili jos gore:
"Imas li sta za glavu?" (za glavu je i kapa, sampon)

Ucestali su arhaizmi: "svako malo" – cesto, "docim" – medjutim.
Iz rata je ostala fraza: "odradili smo to" – sto je malo neprirodno, ispravnije je reci: obavili smo, zavrsili smo itd.

Izvor: Helga Kanzler
Ispravke: Ing. Salih Cavkic

 

BOSANSKI ILI BOSNJACKI JEZIK

Zlatko Lukic

BOSANSKI ILI BOSNJACKI JEZIK

Nacija govori najcesce onim jezikom cije se ime prepoznaje po imenu doticne nacije. Dakle, ime jezika je identicno sa imenom nacije ciji je on produkt. Tako Francuzi govore francuski, Englezi engleski, itd. Znaci, svaka nacija ima svoj nacionalni jezik koje je obavezno i sluzbeni jezik u drzavi te nacije i to je pravilo za "jednonacionalne" drzave. (Danas skoro da nema drzave koja je jednonacionalna, jer su migracije ucinile da svaka drzava ima najmanje nekoliko nacionlanih manjina.)

Jedan od izuzetaka je spanski jezik. On jeste nacionalni jezik Spanaca, ali je i sluzbeni, prakticni jezik u svim drzavama Latinske Amerike (osim Brazila gdje se govori portugalski). Znaci, cijela Latinska Amerika ne govori svoj nacionalni jezik. Osim toga, izuzetak, da se jezik ne zove po naciji cini termin bosanski jezik koji nije svoje ime dobio po naciji koja ga govori, nego po geografskom pojmu Bosna. Bosna je geografski pojam koji je povijesno stariji od pojma Bosanac. Ime Bosna je nastalo od ilirskog imena rijeke Bosona (iz onomastike je poznato da prvo nastaju imena rijeka, planina, pa naselja). To ime su preuzeli Rimljani i preinacili u Bosinus. Ime su zatekli Slaveni i slavenizirali ga u Bosna. U ovom slucaju sasvim je logicno da ime jezika proizilazi od imena geografskog pojma, odnosno, kasnije, od imena drzave - a ne od imena naroda. Slaveni koji su naselili Bosnu nisu u nju donijeli svoje narodno ime, vec su ime dobili po svojoj novoj domovini. Moze se, u ovom slucaju zakljuciti da je pojam jezika siri od pojma nacije. On je takoreci - nadnacionalan.

Dokumenti srednjovjekovne Bosne su pisani na bosnjackom jeziku, jer je sasvim prirodno da se tako imenuje jezik Bosnjana. Vec bizantski car Manojlo Komnen (XII stoljece) navodi da u Bosni postoji slavensko pleme Bosnjani, koji govori slavenskim - bosnjackim jezikom. Po ovome vidimo da se ranije za bosanski jezik govorilo da je to - bosnjacki jezik. Medjutim, kako je vec spomenuto, pojam bosanski jezik dolazi od pojma Bosna i zato je pravilnije za srednjovjekovnu epohu Bosne reci da se u njoj govorio bosanski jezik, tim prije sto ga sve do nastajanja nacija u Bosni, (promoviranje bosanskohercegovackih katolika u Hrvate, a pravoslavaca u Srbe u XIX stoljecu) osim Bosnjaka govore jos i bosanskohercegovacki Hrvati i Srbi.

Cinjenica je da su osmanske vlasti tolerirale postojanje bosnjackog jezika i nisu instistirale na prihvatanju turskog jezika. Bosnjacki jezik je sta vise bio jedan od sluzbenih jezika na Porti u Stambolu. Onda je shvatljivo da su osim Bosnjaka, muslimana i katolici i pravoslavci govorili bosnjackim jezikom. Doduse, tada je u upotrebi u Bosni bilo jos nekoliko jezika, sto obogacuje kulturni zivot jedne zemlje. Ulema je koristila arapski, vojni sloj, a i trgovci su cesto upotrebljavali turski, a dijelovi intelektualne i umjetnicke elite sluzila se i persijskim. Osim njih, dolaskom Jevreja Sefarda u Bosnu korisiti se jevrejski - ladino. Pojam bosanski (a ne bosnjaccki) jezik bio je u upotrebi od pocetka okupacije 1878. do 1908. godine, zahvaljujuci prvoj "Gramatici bosanskog jezika" Frane Vuletica, koja je izasla 1880. i po njoj se predavalo sve do 1911. godine.

Guverner Bosne, B. Kallay je promoviranjem bosnjastva htio da zatomi nacionalne pokrete Srba i Hrvata, ali i Bosnaka, jednostavno receno, htio ih je da prije vremena strpa sve u isti kos, da budu jedna nacija. Po njegovoj smrti, dekretom je ukinuto bosnjastovo i naziv bosanskoi jezik, a uveden je termin srpskohrvatski jezik. To je smisljeno izvedeno: posto su Bosnjaci (tada) muslimani, samo vjerska grupa, dakle ne postoji ni islamska nacija, onda ne može ni da postoji neki muslimanski jezik. Da je ostalo narodno/nacionalno ime Bosnjak, bilo bi logicno da taj narod, sad vec nacija, ima jezik koji ce se zvati bosnjackim. Jezik u doba poslijeratne BiH zvanicno je bio srpskohrvatski, ili hrvatskosrpski i nije bilo pomena o postojanju bosnjackog jezika. Tek u popisu stanovnistva iz 1991. godine jasno je izrazeno postojanje bosanskog jezika (sada ne vise bosnjackog, jer je logicki nevaljano). Cinjenica je da danas u BiH zive tri nacije koje imaju pravo da koriste svoje nacionalne jezike, naravno - ravnopravno.

Zasto je logicki neispravno bosnjacki jezik nazivati bosanskim?

Ako se nacija zove Bosnjaci, onda ime jezika te nacije proizilazi iz njenog imena, dakle zove se bosnjacki jezik. Ako postoji nacija Bosanci (a još ne postoji) onda se jezik moze nazvati bosanskim. U pitanju je poistovjecivanje pojmova nacije i drzavljanstva. Nacija su Bošnjaci, ali drzavljani Bosne i Hercegovine osim njih su i Hrvati i Srbi, i Jevreji i Romi - i svi su oni po drzavljanstvu Bosancci/Hercegovci koji govore svoje nacionalne jezike. Zato je ispravno reci bosnjacki jezik, jer on je nacionalni jezik samo Bosnjaka, a ne svih Bosanaca. U doba srednjovjekovne Bosne mogao je postojati pojam bosanski jezik, jer nacije nisu postojale, pa nije moglo postojati ni nacionalno ime jezika. Danas kada su nacije u BiH jasno izdiferencirane, prirodno je da one imaju i svoj jezik.

Cinjenica je, sto je cesto s pravom isticao rhm. Alija Isakovic: «Bosanski jezik se utoliko razlikuje od srpskog i hrvatskog bar onoliko koliko se medjusobno razlikuju ta dva jezika.»

Niko ne negira postojanje ni srpskog ni i hrvatskog, cemu onda negirati i bosanski jezik? Ako nista drugo, razlikuje se u izrazenijoj leksici jer u vokabularu bosnjackog jezika ima preko 8742 orijentalizama (A. Skaljic: «Turcizmi u sh/hs jeziku», Svjetlost, Sarajevo 1973. 3. izdanje) sto nije slucaj sa srpskim i hrvatskim. Iako i u srpskom i hrvatskom ima orijentalizama, ali to se namjerno presucuje, mada ih i jedni i drugi koriste svakodnevno, a neki su naprosto nezamjenjivi.

Ovo je samo kratak spisak nekih primjera: admiral, ajvar, alat, algebra, bakar, baklava, baksis, barut, basta, besika, boja, bor, boza, bubreg, cifra, carapa, carsaf, cekic, celik, cerga, cizma, coban, corba, celav, cevap, cilim, corav, cufta, ducan, dud, duhan/duvan, durbin, dzep, djon, ekser, ergela, galama, hapsiti, hasis, jarak, jaruga, jastuk, jatak, jorgan, jorgovan, jufka, juris, kais, kajgana, kajmak, kajsija, kalaj, kalemiti, kalup, kapak, kapija, karavan, kasika, kat, katran, kava/kafa, kavez, komsija, krec, kula, kundak, kutija, lakrdija, les, limun, makaze, majmun, majstor, mana, mangup, marama, meza, miraz, odaja, ortak, pamuk, papuce, pekmez, pirinac, pita, rakija, rusvaj, saksija, sanduk, sapun, sarma, sat, sirce, sundjer, sah, sator, secer, segrt, tambura, top, veresija, zanat, zavrzlama, zenit.)

Naravno, negirat ce ga oni koji negiraju BiH kao drzavu, a Bosnjake kao naciju, po rezonu: ako niste nacija (nego samo vjerska grupa: muslimani) onda nemate pravo ni na jezik. Ali to vise ne pije vode. Tocak povijesti se ne moze zaustaviti. Kao sto Srbi zahvaljujuci srpskim ustancima i Vuku shavtili da su nacija, kao sto su Hrvati zahvaljujuci ilirskom pokretu i Jelacicu da su nacija, u proslom ratu su najzad i Bosnjaci izborili svoje pravo da im se vrati njihovo povijesno ime nacije.

A ako jednog dana bude postojala bosanska nacija, tada ce biti logicno da se njen jezik zove bosanskim.

Bosanski jezik by Tomislav Dretar:

Esej:
- O jeziku je, bolan rijec iliti o Hrvatima i jeziku bosanskom malo drukcije...

 

Mislim da smo vec došli u vrijeme kad i ptice na grani znaju da bosanski jezik nije mit, da jest stvarnost. Ne samo ova koju pokazuje naziv jezika koji je postao ustavna kategorija. On je praksa. Uzburkana, nedorecena. ostrašcena, vrela, virovita i plaha i plahovita, sveprisutna tako da ju više nitko ne može osporiti. Ali ušla je poput rijeke s tim istim netom pobrojanim kvalitetima u svoje korito i sad protjece svojom prvom etapom na putu na kojem ce biti ukrocena, strpana u standarde, norme i zakone, kako to vec biva. Neki misle da je taj jezik zakasnio na filozofsku gozbu. U grdnoj su zabludi, taj jezik je zastao u dubinama i tajnim odajama svoje jezicne mladosti i pristiže u pravi cas na recenu gozbu da donese mladu krv bosanskom narodnom bicu, koje sebe još nije svjesno i koje sebe još traži po jamama povijesti. Jezik bosanski je kao i njene rijeke, bosanske, sav jedno vrelo, daleko u nedogledu od svog ušca, kojeg možda i nema...

Sad je na redu druga etapa - pokazati u cemu je njegova stvarnost.

Lingvisti poznaju bolje od mene metodologiju koja ce definirati bitak bosanskog jezika, tj. njegove pojavne forme, nacin funkcioniranja, uredivanja i upotrebe u društvenom miljeu, pa se ja tu nemam što uplitati.

Ja bih radije o bicu bosanskog jezika ciji bitak je pojavna cinjenica koju se ne može osporiti jer ima i svoju višestoljetnu povijest. Ovakvu ili onakvu, ali iskustveno neoborivu. No, njegovo bice ce zadugo izazivati nedoumice, mislim sve dotle dok se Krležina ideja o jednom jeziku koji su Srbi oduvijek nazivali srpskim, a hrvati hrvatskim ne pojavi u svojoj istinskoj formi: Bosanski jezik je jedan jezik koji su davno nekada Hrvati i Srbi nazivali, svi odreda, bosanskim jezikom, pa su kad je taj jezik nadvladao hrvatski i srpski jezik (pobjeda hercegovacke štokavice u Beckom dogovoru)poceli nazivati ga hrvatskim, srpskim i srpskohrvatskim, a samo Bosanci oduvijek i zauvijek bosanskim.

Istina jest da su mnogi Hrvati u srednjem vijeku mijenjali s vremena na vrijeme svoj iskaz tj. progovorili bi drukcije kad bi se htjeli iskazati jasnije, narodskije i - modernije. Tad bi govorili bosanski, a inace su govorili hrvatski. Naime, kad se pogleda tko je od Hrvata govorio i nazivao i kojom prilikom to cinio, jezik pojedinog svog teksta - da je po bosanski složen, onda se vidi da je autor pisao nekom tko pripada narodu, puku i kome se mora izreci misao jasna i konkretna, jer narod nema vremena za dindanje, ljepota njegovog iskaza je u njegovoj jednostavnosti, što je kod svih esteticara vrhunska kategorijalna oznaka ljepote. Cinjenica da su ga ti i takvi Hrvati razumijevali i njime se služili ,mnogo šta kaže. Što, nek svatko sebi izabere, ali u svakom slucaju ni biskupu ninskom nije bio - strani jezik.

Hrvatska kultura je, ako bismo ju predstavljali prostornim pojmovnikom prije jedan arhipelag tipova no jedno kompaktno tle s jednim jedinim kulturnim tipom. Otud i brojni, danas dijalekti, a nekad - jezici - svi hrvatski. I jezik Dubrovnika, i jezik Hrvatskog zagorja, i cakavština i štokavština kompletni su jezici sa svojim gramatikama i rjecnicima. A bosanski jezik je sav takav, jedna struktura koja takoder ima bice arhipelaga i kojem treba lada da se s jednog otoka prijede na drugi. Dok su drugi jezici bogate pisane književnosti ta prijevozna sredstva našli u znanstveno obradenim kategorijama gramatike, leksike, pravopisa, etimologije i fonetike, bosanski jezik, kao narodni jezik je svojim bicem od samog pocetka, iako je tada bio pismen koliko i njegov ban bosanski kad je sam kod kuce, preteca jezika kojeg u svijet tek donose informaticka i medijska revolucija. Netko ce reci da je to nemušti jezik, a kad se dobro analizira vidi se da je to praotac suvremenog slenga i SMS komunikacije na bosanski nacin, tj. predak koji za razliku od svojih potomaka nosi ljepotu u svom bicu, a ne na GSM pakungu jedne NOKIA jedinice.

Dakle, bosanski jezik ima sve atribute i sastavnice, i silnice i genotip i prototip i kanon (kanon je i top, znate, more puknuti) na svoj, bosanski nacin. On je jedan univerzum u sebi i po sebi. On je jedno JEDAN, pa ne može biti jedno 1/2 ili 1/3 (citati jedan kroz dva, a ne jedna polovina). On je jedno 1, a to što je on, jest pokazano onim kako su ga Vukovim nagovorom u Becu prihvatili obicni hrvatski ljudi, daleko od školskih diploma i buduce državne administracije i vlasti na svom jeziku. Primili su ga kako se prima strano bice. Jer hrvatski jezik, kojim govorim i pišem i mislim i patim i šutim je jedno drugo JEDAN, a nikako 1/2 ni 1/3. I nikako ne može biti jedno od DVA koji su JEDAN u jednom koje je JEDAN. To velim jer ih oba nosim u duši, ne kao lice i nalicje vec kao dva jezika, oba moja u meni i zato znam što govorim, a što dr Franjo Tudman nikad nije mogao znati, jer nije imao ono što ja imam a i svaki ovakav kao ja i svaki Bošnjanin posamo.
I da se vratim tezi, lada za putovanje arhipelagom bosanskog jezika jest sve ono što nije takva ista lada u hrvatskom i inim književnim jezicima. Njegova lada za prometovanje po unutarnjim krajolicima jesu uho i srce. Bosanski jezik je jezik uha, sluha, srca i duše, jer je govorni jezik. Govorni ne zbog toga što nije pisani. On je zapravo, razgovorni jezik. Još jasnije, ili još bosanskije, on nije govor, on je razgovor, samog sa sobom, s drugim ili tek onako, bilo kako, on je - razgovor i sav otvoren i okrenut , svom svojom dubinom nepojamnom, prema drugom, prema van, ali izlazeci iznutra, on je pounutarnjena iskazna verbalna ili umno-zaumna šuteca i u isto vrijeme (is)kazujuca struktura.

Za razliku od hrvatskog jezika koji u svom bicu podvojen , klasno izdijeljen u etno-politickim slojevima Bijele (etnos koji drži vlast nad drugim Hrvatima) Hrvatske na zapadu i Crvene Hrvatske na istoku koja je narodna i pokorna Bijelim Hrvatima - cisti plebs, bosanski jezik je sav u narodu, od bana do cobana. A coban u bosanskoj planini ili na Mosoru mora jedan drugom dovikivati da bi ga ovaj cuo.

Najglasniji i najjasniji iskaz bosanskog jezika, po mojem skromnom mišljenju je u poeziji, a najudobnije stanuje u sevdalinci, gangi, Hasanaginici, Omeru i Merimi, Gorcinu, Basanjima i obašašcima, Gorkoj srmi, i u inozemstvu u Pelazgu na mazgi, tj. kod Petra Gudelja u Imoti.

Htio bih, zapravo reci, da je bice jezika ono cime se jezik od zla brani, od umiranja udaljava i spram drugog kao drugi postavlja i nikad mu se ne ugiba.